Utorak, Svibanj 23, 2017

Hrvati kao narod, a posebno Hrvati u Bosni i Hercegovini stoljećima su živjeli pod tuđinskom vlasti ili pak u državnim zajednicama, najčešće kao „narod drugog reda“. Poznata je sudbina naroda koji nemaju vlastitu nacionalnu državu ili koji bar ne žive kao ravnopravan narod u demokratskim i dobro uređenim višenacionalnim zajednicama. Iz života u neravnopravnim državnim zajednicama Hrvati imaju bogata, ali uglavnom negativna iskustva. I u takvim okolnostima Hrvati su opstali kao narod u najvećoj mjeri zahvaljujući zajedništvu koje su njegovali u raznim oblicima. Nacionalnim institucijama često su davali imena koja nemaju nacionalne predznake.

Neposredna ratna opasnost 90-ih godina 20. stoljeća i neravnopravni ustavnopravni status i nesređeno zakonodavstvo nakon rata nagnali su Hrvate Bosne i Hercegovine na odgovarajuće oblike samoorganiziranja. U posljednjih 18 burnih ratnih i poratnih godina Hrvati Bosne i Hercegovine su osnovali dvije različite institucije pod istim nazivom Hrvatska zajednica Herceg Bosna. Oba ova subjekta imaju u osnovi isti cilj – opstanak i ostanak Hrvata u Bosni i Hercegovini. Različitost proizlazi iz bitno drugačijih okolnosti u kojima su osnivane ove institucije. Hrvatska zajednica Herceg Bosna je prvi put osnovana neposredno pred rat u Bosne i Hercegovine, 18. studenoga 1991. godine. Njezina prva i osnovna zadaća je bila organiziranje obrane radi opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini budući da aktualna vlast nije uradila ništa u vezi s obranom Bosne i Hercegovine. Ova Hrvatska zajednica Herceg Bosne je u cijelosti opravdala svoje osnivanje i postojanje. Sukladno odlukama Washingtonskog sporazuma Hrvatska zajednica Herceg Bosne (kasnije Hrvatska Republika Herceg Bosna) je zajedno s Republikom Bosnom i Hercegovinom (Hrvatska Republika Herceg Bosna i Republika Bosna i Hercegovina su nazivane istim imenom - administrativni aranžmani) svoje nadležnosti postupno prenijela na novoformirane organe Federacije Bosne i Hercegovine.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je drugi put osnovana poslije rata, a osnovni je razlog u tome što su Hrvati Daytonskim sporazumom u Bosni i Hercegovini dovedeni u neravnopravan položaj. Tim sporazumom Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva dijela, odnosno dva entiteta u kojima je u jednom (Republika Srpska) osigurana institucionalna i stvarna dominacija Srba, a u drugom (Federacija Bosne i Hercegovine) omogućena a kasnije i realizirana dominacija Bošnjaka.
Drugi važan razlog ponovnog osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne temeljen je na činjenici da su nakon Washingtonskog sporazuma jedino Hrvati, za razliku od druga dva konstitutivna naroda, ostali bez nacionalnih institucija. Naime, Srbi su u Republici Srpskoj osnovali sve nacionalne institucije a u Federaciji Bosne i Hercegovine Bošnjaci su preuzeli predratne institucije Bosne i Hercegovine čija sjedišta su se nalazila, uglavnom, u Sarajevu. Ponovno osnovana Hrvatska zajednica Herceg Bosna sada u drugačijim okolnostima i zbog drugačijih razloga trebalo je bar dijelom ublažiti posljedice nedostatka nacionalnih institucija i neravnopravne pozicije nametnute Daytonskim sporazumom. Nije bilo iluzija da su pred Hrvatskom zajednicom Herceg Bosnom složene i teške, a dijelom i nesavladive prepreke. Nesavladive prepreke su posljedica Daytonskog sporazuma kojim je osigurana dominacija Srba u Republici Srpskoj i Bošnjaka u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zbog toga, bez pomoći Međunarodne zajednice koja je nametnula Daytonski sporazum, u kome su Hrvati dovedeni u neravnopravan položaj, oni ne mogu izići iz takvog položaja. Realni cilj kojeg je Hrvatska zajednica Herceg Bosna trebala postići jest onemogućavanje daljnjeg urušavanja ustavnopravne pozicije Hrvata u Bosni i Hercegovini. Nažalost, pojedini najviši predstavnici Međunarodne zajednice su nametali zakone i odluke koje su umjesto poboljšavanja pogoršavale poziciju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je navesti samo dva primjera koji su posljedica tako nametnutih odluka. Prva je u vezi sa statusom grada Mostara, gdje je Hrvatima potrebno nekoliko puta više glasova glasača za jedno mjesto u Skupštini grada Mostara nego npr. Bošnjacima. Drugi primjer je odluka Visokog predstavnika Međunarodne zajednice u vezi s nacionalnim sastavom vlada Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Prema toj odluci Vladu Republike Srpske čine: 8 Srba, 5 Bošnjaka i 3 Hrvata, a Vladu Federacije Bosne i Hercegovine 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Dakle, u vladama dvaju entiteta ima: 11 Srba, 13 Bošnjaka i 8 Hrvata. Iz sastava Vlade je vidljivo da se punovažne odluke mogu donositi bez suglasnosti pa i bez nazočnosti hrvatskih ministara, u oba entiteta.
Kad je riječ o Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna uvijek se iznova postavlja pitanje: što je Hrvatska zajednica Herceg Bosna danas? Na njega nije moguće jednoznačno odgovoriti. Naime, ona je registrirana kao udruga građana ali ipak ona nije samo to. Ona nije ni znanstvena ni samo kulturna institucija, a jest dijelom i jedno i drugo jer realizira projekte iz tih oblasti. Ukratko, Hrvatska zajednica Herceg Bosna jest ili bi bar trebala biti središnja institucija za očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini na cijelom prostoru jer nju, na određen način, čine sve nacionalne institucije Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hrvatska zajednica Herceg Bosna nema ni zakonodavnu ni izvršnu vlast pa joj je preostalo da brojne uočene probleme elaborira i inicira njihovo rješavanje. Iz naslova tema i kratkog prikaza njihovog sadržaja u ovoj knjizi bit će vidljivo da se radilo o aktualnim i važnim oblastima kao što su povratak izbjeglica, prognanika, gospodarstva, demografija itd. pa i općih tema kao što je npr. budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini itd. U izdavačkoj djelatnosti Glavnog vijeća, Hrvatska zajednica Herceg Bosna je na razne načine pomagala projekte u vezi s utvrđivanjem istine o Domovinskom ratu te iz oblasti kulture i svega što je u vezi s identitetom i opstankom Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je postala prepoznatljiva institucija a što je najbitnije - uz manju potporu ona je samoodrživa. U ovoj knjizi bit će prikazan najveći dio onoga što je Hrvatska zajednica Herceg Bosna u minulom razdoblju radila.

 


Predsjednik Glavnog vijeća
mr. Vladimir Šoljić