Ponedjeljak, Prosinac 18, 2017

Daytonskim mirovnim sporazumom konstituirana je BiH, na novom teritorijalnom ustroju u okviru granica utvrđenih u razgraničenju između republika nakon okončanja Drugog svjetskog rata 1945. godine.

Sadašnja Bosna i Hercegovina je potpuno drugačije uređena zemlja kao asimetrična država s dva entiteta i tri naroda. Hrvatski narod je izišao iz Domovinskog rata bitno reduciran u broju, a potpuno institucionalno obezglavljen jer institucije koje su formirane tijekom rata u okviru Hrvatske zajednice pa potom Hrvatske Republike Herceg Bosne morale su se rasformirati temeljem potpisanih međunarodnih akata, a još nisu zaživjele institucije u okviru županija, Federacije Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine. Srbi kao konstitutivni narod u Bosne i Hercegovine, temeljem istih međunarodnih akata, zadržali su Srpsku Republiku nastalu u ratu i samo je transformirali u duhu novih ustavnih rješenja nastavljajući kontinuitet institucionalnog organiziranja naroda iz rata. Bošnjaci uporno njegujući i ponavljajući kako baštine čitavu Bosnu i Hercegovinu zadržavaju sve institucionalne okvire u djelovanju kroz institucije gdje su većina i razvijaju svoj narodnosni i ostali identitet s težnjom za učvršćenjem svoje dominacije u mjestima gdje su relativna većina.
Zbog želje za što bržim okončanjem rata a istovremeno i velikog pritiska međunarodnih čimbenika na hrvatsko vodstvo u Bosni i Hercegovini i vodstvo Republike Hrvatske, Hrvati u Bosni i Hercegovini su pristali na nova rješenja kao i u svim ranijim mirovnim međunarodnim inicijativama, jer su znali da svako produženje rata najviše šteti najmalobrojnijem narodu.
Hrvatsko vodstvo se nadalo da će uspostavom Federacije Bosne i Hercegovine i postupnim prelaskom nadležnosti s entiteta na državu Bosnu i Hercegovinu položaj hrvatskog naroda se poboljšati i stanje normalizirati. Kako je ustroj Federacije Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine išao sporo i neefikasno, te kako su institucije kod bošnjačkog i srpskog naroda normalno nastavile životni razvoj, institucije hrvatskog naroda gubile ne samo značaj nego izvore financiranja, pa se već tijekom 1996. i početkom 1997. godine intenzivno razmišljalo o utemeljenju jedne krovne organizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dugo se raspravljalo o modelu organiziranja koji neće biti, „ni država ni državni surogat, ali jeste nezaobilazan subjekt u prepoznavanju i definiranju općih nacionalnih interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini“, kako stoji u programskim načelima usvojenim na utemeljiteljskom saboru Hrvatske zajednice Herceg Bosne održanog 24. svibnja 1997. godine u Neumu. Programska načela jasno ukazuju na nužnost formiranja takve institucije ali sadrži jasnu odrednicu po kojoj je Hrvatska zajednica Herceg Bosna utemeljena radi očuvanja i razvoja svog hrvatskog nacionalnog identiteta te radi njegovanja vlastitog izraza u integrativnim procesima koji će se razvijati u Bosni i Hercegovini, prihvaćajući Bosnu i Hercegovinu kao svoj državnopravni okvir, koji nije dovršen, a iziskuje napore da se permanentno dograđuje. U tom cilju će ona i djelovati. Valja napomenuti da je registrirana kao Udruga građana u Sarajevu, pod brojem 03-054-124/97 od 6. kolovoza 1997. godine kod federalnog Ministarstva pravde.
Njezina programska načela, širina djelovanja, sveobuhvatnost problematike izdižu je iznad uobičajenih udruga civilnog društva ali i na ovaj način se odlučilo poštovati postojeće pozitivne zakonske propise želeći potvrditi temeljno opredjeljenje svih sudionika utemeljiteljskog sabora o izgradnji pravne države i želje za ostvarivanjem svojih ciljeva demokratskim putem u institucijama vlasti.

PANORAMA NEUMA

Panorama Neuma

Zbog njezinog naziva koji podsjeća na naziv slične institucije formirane kao vid samoorganiziranja naroda tijekom minulog rata, odmah je izazvala podozrenje kod nekih domaćih i međunarodnih subjekata.
To podozrenje će u minulom razdoblju otežavati njezino programsko djelovanje i sustavno umanjiti postignuća koja se sada iznose u ovoj knjizi pred ukupnu javnost. Iz tog podozrenja sve ovo vrijeme je budno analizirano njezino djelovanje, kritički proučen svaki javni istup pa čak i vršene sistematičnije kontrole financijskog poslovanja u odnosu na druge slične subjekte.
Načelima Hrvatske zajednice Herceg Bosne je predviđeno i u praksi dokazano da ona neće ni na koji način ulaziti u djelokrug rada drugih velikih hrvatskih institucija i udruga (HKD Napredak, Matica hrvatska i dr.). Hrvatska zajednica Herceg Bosna je nastojala, dobrim dijelom i uspijevala biti mjesto dobrovoljne koordinacije, mjesto razgovora, formalnih i neformalnih dogovora i novih inicijativa.
Po prirodi starosti, pozitivne i kreativne tradicije ova društva su prihvatila Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu ali bez punine u sadržajnoj suradnji, što će se u narednom razdoblju produbljivati i očekivati je puninu sadržaja i zajedničkih aktivnosti. Kako se politička scena stranaka s hrvatskim predznakom burno razvijala od 1997. do 2009. godine, to je utjecaj općih stavova i razvoj programskih načela bilo teže ostvarivati ali odnos sa svim strankama s hrvatskim predznakom je uvijek bio primjeren i veoma pozitivan. Kao što se i zna ukupna politička scena stranaka s hrvatskim predznakom pokazuje razlike u pristupu Bosne i Hercegovine te dinamici razvoja političkih odnosa koji se kreće od težnji za posebnim entitetom i raznih drugih modaliteta, Hrvatska zajednica Herceg Bosna je neprekidno izbjegavala političke utjecaje i ulogu arbitra, tim više što u njezinim tijelima rade predstavnici svih opcija, a držeći se temeljnog načela po kome se nacionalno stavlja iznad dnevnopolitičkog djelovanja. Hrvatska zajednica Herceg Bosna u ukupnom minulom razdoblju nije nikada samostalno politički djelovala podržavajući sve aktivnosti legitimnih predstavnika hrvatskog naroda i njihovih stranaka na svim razinama vlasti. Istina, mnoge aktualne teme je elaborirala na znanstvenim skupovima, radove objavljivala te time pomagala pozitivnoj stručnoj i političkoj misli, o čemu će biti govora u posebnom poglavlju ove knjige.
Poseban razlog utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne je bio u nedostatku pozitivnih propisa za registraciju i život institucija s hrvatskim predznakom nastalih u razdoblju 1991. – 1995. godine, a koje su nastavile živjeti i djelovati nakon dekonstrukcije Hrvatske Republike Herceg Bosne. Te institucije su: Sveučilište u Mostaru, Studentski centar, Hrvatska radio televizija, HABENA, Zavod za školstvo, Zavod za zaštitu spomenika, Hrvatsko narodno kazalište, Simfonijski orkestar, Muzej Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Arhiv Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Društvo hrvatskih književnika, Društvo likovnih stvaratelja, Centar za pravnu pomoć, Centar za istraživanje i dokumentaciju.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je utemeljena 1997. godine kao asocijacija hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini tako da institucionalni dodiri i kontakti s državnim institucijama Republike Hrvatske se odvija uglavnom kroz projekte, a ne institucionalno. To je sasvim razumljiv pristup jer Republika Hrvatska, priznajući potpuni suverenitet Bosne i Hercegovine, djeluje institucionalno putem redovitih međudržavnih diplomatskih kontakata. Moramo istaknuti kako njezina pomoć kroz sveučilišnu razvojnu pomoć, pomoć drugim hrvatskim institucijama i sve druge pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini jesu izuzetno raznovrsne i značajne.