Ponedjeljak, Lipanj 26, 2017

Uočavajući tendencije razvoja i odnosa nakon zaživljavanja Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine kao države, a u želji da se nastavi produbljivanje znanstvene misli i ana-liza odnosa kao podloga za projekt, a i za dnevnopolitičku potrebu organiziran je u Jajcu 6. studenoga 1998. godine Okrugli stol s naslovom Politička budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ovaj Okrugli stol nije organiziran po klasičnoj shemi, gdje se pojavljuju uvodničari pa potom vodi rasprava, nego je čitav koncipiran u formi rasprava, bez točno definirane teme držeći se osnovnog naslova Okruglog stola. Jedino kratko uvodno izlaganje je podnio dr. Marko Tadić, medijator Okruglog stola i ravnatelj projekta Strategija razvoja Hrvatske zajednice Herceg Bosne radi kojeg se i održava ovaj Okrugli stol.

Da bismo iznijeli suštinu zadane teme na Okruglom stolu prinijet ćemo sažetak njegovog izlaganja:
„Ovaj znanstvenostručni i politički skup, što ga organizira Glavno vijeće Hrvatske zajednice Herceg Bosne u Jajcu 6. studenog 1998. godine, nije nikakav povijesni skup nego je samo jedan od znanstvenih i/ili stručnih skupova na tragu ostvarivanja projekta Strategija razvoja Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Slični skupovi kao onaj u Neumu, 17. srpnja 1998. (Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini) ili onaj u Sarajevu, 11. rujna 1998. (Demografska politička i gospodarstveni razvitak Hrvatske zajednice Herceg Bosne) ili pak onaj ponovno u Neumu, 16. listopada 1998. (Integralni i održivi razvoj poljoprivrede i proizvodnje hrane) nisu ponudili primjerene odgovore na bitna pitanja političke budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

JAJCE, TVRĐAVA - SUDIONICI OKRUGLOG STOLA

Jajce, Tvrđava - sudionici Okruglog stola

Pouzdano pretkazati političku budućnost Bosne i Hercegovine gotovo je nemoguće. Još teže je pouzdano pretkazati političku budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini jer je politička budućnost Bosne i Hercegovine pa i Hrvata u Bosni i Hercegovini ovisna o brojnim čimbenicima. To, međutim, ne znači da nije moguće definirati bitne i dugoročne političke ciljeve Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Uočene tendencije

Bosna i Hercegovina je prije raspada bivše Jugoslavije bila jedna od federalnih jedinica te države. Imala je tri konstitutivna naroda: Hrvate, Muslimane i Srbe. Suživot tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina počivao je na vladajućoj ideologiji. Nacionalno i vjersko sustavno je potiskivano i stvaralo privid homogenog društva.
Bosna i Hercegovina povijesno je značajno imigracijsko i emigracijsko područje. Nju je od 1940. do 1981. napustilo 538.602 stanovnika. Istodobno se u Bosnu i Hercegovinu doselilo 141.330 stanovnika. Očevidno je da je Bosna i Hercegovina bila poglavito emigracijsko područje. Napuštali su je sva tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine. Stanovnici Bosne i Hercegovine najčešće su iseljavali u Srbiju (48,61 %), Hrvatsku (42,48 %), i Sloveniju (6,22 %). U Bosnu i Hercegovinu najčešće su se doseljavali stanovnici iz Srbije (45,0 %), Hrvatske (32,9 %) i Crne Gore (14,0 %). Od svih doseljenika u Hrvatsku u tom razdoblju 62,06 % bili su podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Ti podatci posredno govore o nacionalnom karakteru bosanskohercegovačke emigracije i imigracije. Hrvati iz Bosne i Hercegovine najčešće su selili u Hrvatsku ili neku od zapadnoeuropskih zemalja. Srbi su najčešće selili iz Bosne i Hercegovine u Srbiju ili pak Hrvatsku, a Muslimani relativno najčešće u Hrvatsku i Tursku. Hrvatska je očevidno bila obećana zemlja za iseljenike iz Bosne i Hercegovine.
Hrvati su poglavito iseljavali iz istočnih dijelova Bosne i Hercegovine, zatim iz područja Bosne i Hercegovine u kojima su bili apsolutna ili relativna manjina, zatim iz manje razvijenih područja te iz područja u kojima su poglavito Srbi bili apsolutna ili relativna većina. Naravno, Hrvati su u značajnom broju iseljavali iz područja u kojima su bili apsolutna ili relativna većina (Tomislavgrad, Livno, Grude, Ljubuški). Upravo su ta područja bila manje razvijena područja Bosne i Hercegovine. Demografskom analizom podataka od 1940. do 1991. može se uočiti proces „mirnodopskog etničkog čišćenja“ Bosne i Hercegovine. Tijekom tog razdoblja odvijao se proces spontane a nerijetko politički programirane nacionalne koncentracije i homogenizacije. Taj proces bio je osobito vidljiv na pojedinim područjima Bosne i Hercegovine i u pojedinim gradovima, naseljima i selima. Taj proces bio je znanstvena i politička tabu tema u bivšoj zajedničkoj državi. Rezultat tih demografskih kretanja bio je trajno i relativno brzo smanjivanje udjela Hrvata i Srba te trajno i brzo povećavanje udjela Muslimana u pučanstvu Bosne i Hercegovine. Povrh toga, zbog imigracije i emigracije te unutrašnjih migracija stanovništva, povećavao se broj gradova, naselja i sela u kojima je jedan od tri konstitutivna naroda postajao apsolutna ili pak relativna većina.
I povrh vladajuće ideologije koja je, kao što je naznačeno marginalizirala nacionalno i vjersko, razvidno je bilo da se pripadnici tri konstitutivna naroda izrazito identificiraju s bitnim obilježjima nacionalne i vjerske pripadnosti. Više od devet desetina svih Hrvata izjasnilo se godine 1991. da im je hrvatski jezik materinski jezik i da su katolici po vjeroispovijesti. Podjednak postotak Muslimana izjasnio se da im je bosanski jezik materinski jezik, a islam vjeroispovijest. Gotovo 90 % svih Srba u Bosni i Hercegovini izjasnilo se istodobno da im je srpski jezik materinski jezik i da su pravoslavci po vjeroispovijesti. Bosna i Hercegovina bila je Jugoslavija u malom. Raspad bivše zajedničke države bio je pouzdan putokaz što će se dogoditi s Bosnom i Hercegovinom.

Postdaytonska Bosna i Hercegovina

Rat u Bosni i Hercegovini imao je, ali u različitim razdobljima, sva bitna obilježja rata za prostor, međunacionalnog rata i vjerskog rata. On je pored svih drugih posljedica proizveo i ogromnu količinu nacionalne i vjerske mržnje.
Washingtonski sporazum doveo je do prekida ratnih sukoba između Muslimana i Hrvata i inaugurirao Federaciju Bosne i Hercegovine, odnosno, što je osobito značajno muslimansko-hrvatsku federaciju, a nije riješio nijedan bitni problem odnosa Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Značajno je također da je tim sporazumom predviđen određeni vid konfederalnog odnosa između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine.
Daytonskom Bosnom i Hercegovinom nisu zadovoljna njezina tri konstitutivna naroda a ni dio Međunarodne zajednice uključene u rješavanje jugoslavenske krize. Nezadovoljstvo proizlazi zbog neostvarenih predratnih ciljeva. Otvoreni ili prikriveni ciljevi Srba i Bošnjaka bili su ovladati cijelom Bosnom i Hercegovinom ili bar njezinim većim dijelom, na ovaj ili onaj način, odmah ili u dogledno vrijeme. Hrvati su za cilj imali biti jednakopravni s druga dva konstitutivna naroda. Kako je u prethodnim poglavljima konstatirano ustavnopravna i stvarna pozicija konstitutivnih naroda očito je da su jedini stvarni gubitnici na osnovu Daytonskog sporazuma - Hrvati. Međunarodni čimbenici koji su bili uključeni u mirovni proces i dugoročno rješavanje problema Bosne i Hercegovine nisu zadovoljni zbog toga što BiH ni toliko godina nakon prestanka rata nije samoodrživa a teško da će za dugo vremena to i postati jer nije riješen osnovni problem koji je bio povod, a dijelom i uzrok minulog rata a to je unutarnji ustroj Bosne i Hercegovine.
Poseban problem za Hrvate u Bosni i Hercegovini ogleda se u činjenici da su u najvećem postotku prognani (i danas ih se cca 50 % nalazi izvan granica Bosne i Hercegovine) a da se u najmanjem postotku vraćaju u Bosnu i Hercegovinu. Važno je napomenuti i drugu činjenicu da se najviše manjinskih povrataka realizira na prostorima u Bosni i Hercegovini s hrvatskom većinom. To najjasnije govori o suštini ratnih događanja a i o poslijeratnim prilikama u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je navesti primjer da se samo u Hercegbosansku županiju do sada vratilo više Srba nego Hrvata u cijelu Republiku Srpsku.
Poražavajuća je situacija u glavnom gradu Sarajevu iz kojeg egzodus Hrvata ne prestaje. Jedva da postoje tragovi od hrvatske znanstvene i gospodarske elite koja više u Sarajevu ne zauzima nikakvu poziciju. Dugo vremena s podsmijehom ali nažalost i istinu se konstatiralo da je jedini direktor Hrvat u Sarajevu - direktor Pogrebnog društva.
Podjela Bosne i Hercegovine na dva dijela, dva entiteta, sve više pokazuje da je Bosna i Hercegovina podijeljena između Srba i Bošnjaka budući da je Republika Srpska od Hrvata etnički očišćenja a u Federaciji Bosne i Hercegovine Hrvati su gotovo potpuno marginalizirani.
Krajnje je vrijeme da se poduzmu odlučne i učinkovite mjere za zaustavljanje egzodusa Hrvata iz Bosne i Hercegovine ukoliko se ona doista misli graditi kao multietnička i demokratska zajednica jednakopravnih naroda i građana.

JAJCE, VODOPAD PLIVE

Jajce, vodopad Plive

Sudionici za Okruglim stolom i u raspravama su:
1. mr. Vladimir Šoljić
2. prof. dr. Marko Tadić
3. prof. dr. Jadranko Prlić
4. prof. dr. Zvonko Miljko
5. prof. dr. Božo Žepić
6. dr. Radovan Fucks
7. prof. dr. Mirko Valentić
8. Zoran Perković
9. Božo Rajič
10. prof. dr. Martin Bevanda
11. prof. dr. Ante F. Markotić
12. prof. dr. Mladen Bevanda
13. prof. dr. Zdenko Kordić
14. prof. dr. Nikola Filipović.