Utorak, Svibanj 23, 2017

Vlada Hrvatske Republike Herceg Bosne svojom odlukom broj: 01-1-623/93 od 3. studenog 1993. godine imenovala je Komisiju za utvrđivanje ratnih zločina učinjenih na teritoriji Hrvatske Republike Herceg Bosne.

U Komisiju su imenovani:
1. Marinko Škobić, predsjednik
2. Marko Martinović, član
3. Berislav Vlaho, član
4. Mladen Jurišić, član
5. Josip Muselimović, član
6. Ivan Bagarić, član
7. Vladimir Pogarčić, član
8. Srećko Glibić, član
9. Ignac Koštroman, član.


Za tajnika je imenovan Ivica Šimunović.

Osnovna djelatnost rada Komisije u navedenom sastavu je određivanje strategije i organizacije rada za prikupljanje dokumentacije o ratnim zločinima učinjenim tijekom rata na ovom prostoru.

Nakon formiranja Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije od strane Ujedinjenih naroda Komisija je stupila u kontakt s Međunarodnim sudom i to s njegovim predstavnikom Tonijem Kapelmanom, šefom ispostave toga suda u Zagrebu.
Suradnja se odvijala kroz posjete istražitelja Mostaru i drugim mjestima gdje su dolazili po šest istražitelja i prevoditelja i uzimali iskaze od 25 do 30 svjedoka. Sav materijal su preuzimali i odnosili, a ostale iskaze koje bi prikupili članovi komisije su predavani ispostavi toga suda u Zagrebu. Ispitivanje jednog svjedoka bi trajalo po cijeli dan, a nerijetko i dva dana. Na čelu istražiteljskog tima je bio Francuz Regis Abribat. Ovaj tim je vrlo kvalitetno obradio zločine nad Hrvatima u dolini Neretve, posebno onaj u Grabovici i izrazio uvjerenje da će optužnice biti podignute u najskorije vrijeme. Iz nama nepoznatih razloga, potpuno iznenada ovaj tim je raspušten. Dolazili su novi timovi koji su nastavili rad s puno manjim intenzitetom i neusporedivo manjim učinkom. Navedeni timovi su 27 puta posjetili našu Komisiju i uradili sve što je po njihovoj procjeni bilo potrebno za podizanje optužnice. Zašto te optužnice nisu podignute, odnosno zašto su učinci haških istražitelja i naše Komisije ostali bez završnih aktivnosti (optužnica) - nije nam poznato.
Komisija se od početka rada suočavala s nedostatkom financijskih sredstava. Kad je HR HB prestala postojati Komisija je ostala u potpunosti bez financijske potpore. Članovi Komisije su privremeno našli manji izvor sredstava na način da su na temelju dokumentacije kojom su raspolagali uradili knjigu DOSSIER koja je prevedena na engleski, a njezinom prodajom namaknuta su određena financijska sredstva. Kad je i taj izvor prestao postojati Komisija se obratila Glavnom vijeću Herceg Bosne s molbom da mu zbog nemogućnosti nastavka rada preuzme dokumentaciju. G vijeće Hrvatske zajednice Herceg Bosne je zahtjev Centra prihvatilo. Dokumentacija je preuzeta ali je zbog nedostatka prostora u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosne fizički u najvećoj mjeri ostala tamo gdje je i ranije bila. Dokumentacija se putem Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosne može koristiti (to je rađeno i do sada) za potrebe istraživanja, kao i u sudskim procesima.