Ponedjeljak, Listopad 23, 2017

Okolnosti u kojima je utemeljena Hrvatska zajednica Herceg Bosna su bitno različite od današnjih ali se i pored toga ukupna aktivnost Hrvatske zajednice Herceg Bosne odvijala u okviru Programskih načela usvojenih na I. saboru održanom 24. svibnja 1997. godine u Neumu.
Iz spektra aktivnost jasno se označava da se kroz savjetovanja, skupove, okrugle stolove pokretanje i razvijanje institucija sa hrvatskim predznakom pokušalo integrativno djelovati na sve procese BiH, te aktualizirati jasan hrvatski stav priznajući Bosnu i Hercegovinu u kojoj žive Hrvati kao ravnopravan i konstitutivan narod.
U svim aktivnostima Hrvatska zajednica Herceg Bosna se nije nikada nametala kao nadstranačka ili kao naddruštvena organizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini. Stoga je u svojim tijelima i projektima strogo vodila računa o teritorijalnoj zastupljenosti i zastupljenosti svih političkih opcija Hrvata i pri tom njegujući veoma plodnu suradnju s predstavnicima Katoličke crkve kao univerzalne svjetske i nacionalne ustanove.

U želji da bude izraz svih društvenih ustanova Hrvata u Bosni i Hercegovini ponekad je gubila na efikasnosti izbjegavajući moguće prigovore.
Najveći broj projekata je završen a neki se nastavljaju među koje spadaju strategija razvitka Hrvatske zajednice Herceg Bosne i projekti koji se vode u okviru Hrvatskog leksikografskog instituta Bosne i Hercegovine.
Naravno, buduće vrijeme će ponuditi kao nužne i nove projekte. U okviru aktivnosti na projektima i pri rješavanju mnogih drugih pitanja vezanim za Hrvate u Bosni i Hercegovini održan je veliki formalnih i neformalnih sastanaka koji su mnoga rješenja inicirali, produbili i davali adekvatan izraz.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna će i u buduće pokušati zadržati svoj prepoznatljiv profil djelovanja i to javno i u korelaciji sa svim hrvatskim subjektima u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Iz dosadašnjeg iskustva uočili su se određeni nedostatci koji se prije svega odnose na odluku o broju, sastavu i načinu izbora zastupnika u sabor Hrvatske zajednice Herceg Bosna, gdje sabor ima veoma veliki broj članova te zbog troškova i zauzetosti sabornika je veoma teško održavati redovite sjednice. Broj sabornika treba smanjiti i svesti na reprezentante institucija koje predstavljaju. Također treba smanjiti broj odjela kao tijela Glavnog vijeća, a ostaviti mogućnost formiranja odjela kao odbora formiranih ad hoc u zavisnosti od pitanja vezanih za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Također treba usvojiti izmjene i dopune Statuta pa temeljitije razraditi poglavlja o saboru Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Glavnom vijeću i predsjedniku Glavnog vijeća.
Najveći problem ove institucije je problem njezinog financiranja. Ustvari, ona ne participira ni u jednom proračunu niti s minimalnim troškovima, a naročito teško dolazi do sredstava za financiranje materijalnih troškova tajništva, rada tijela Hrvatske zajednice Herceg Bosne i predsjednika Glavnog vijeća. Ona se do sada uglavnom izdržavala od donacija i sponzorstva. Pouzdano se zna da je država u recesiji i da se svaka stavka proračuna reducira, ali zajednički utvrditi minimalnu obvezu financiranja iz svih proračunskih hrvatskih subjekata bi bilo neophodno zauzeti zajednički stav na saboru. Poseban elaborat o financiranju bi bilo uputno prezentirati na prvom narednom saboru.
Bilo bi pogrešno zbog financijskih pitanja dovesti u mogućnost opstanka jedne prepoznatljive hrvatske institucije u Bosni i Hercegovini koja uporno i slojevito traži svoj identitet unutar svih političkih, kulturnih i ostalih subjekata. Ona svojim dosadašnjim radom nije željela niti će se preklapati s programima bilo koje institucije Hrvata u Bosni i Hercegovini te koja ne želi preuzimati ni najmanji dio drugih institucija već biti ustanova koja povezuje sve institucije tražeći sa svima najoptimalniji hrvatski izraz. Ovakva aktivnost zahtijeva izuzetnu osjetljivost, znanje i iskustvo što treba imati u vidu kod predlaganja kandidata za sva tijela na narednom izbornom sazivu sabora.
Inače, Hrvati nemaju veliki broj institucija koje sustavno izučavaju i prate politički, znanstveni, kulturni i obrazovni status Hrvata u Bosni i Hercegovini te treba inicirati utemeljenje novih, ali svaki put odmah pronaći načine financiranja.
Čini se da suradnja sa Republikom Hrvatskom kao matičnom zemljom Hrvata nije dobila onaj normalan očekivani rezultat koji je dopušten po Ustavu Republike Hrvatske i zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Potrebno je pronaći optimalne oblike institucionalne suradnje koji neće ovisiti o dnevnopolitičkim potrebama nego biti od trajnog interesa i koristi cijelom hrvatskom korpusu. U realizaciji spomenutog treba sudjelovati što veći broj institucija i pojedinaca kako iz Republike Hrvatske tako i iz Bosne i Hercegovine i to sve javno i na transparentan način.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je opravdala svoje osnivanje a njezino postojanje i nastavak djelovanja je potrebnije danas nego je bilo jučer. Sam ustroj i djelovanje Hrvatske zajednice Herceg Bosne treba stalno prilagođavati okolnostima u kojima ona djeluje.