I. (utemeljiteljski) sabor Hrvatske zajednice Herceg – Bosne

UTEMELJITELJSKI SABOR HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE 24. SVIBNJA 1997. GODINE

Nakon potpisanog Washingtonskog pa potom Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine uočile su se početne teškoće oko funkcioniranja Bosne i Hercegovine, a pogotovo u nejasnim formulacijama oko ravnopravnosti tri naroda u budućoj državi. Hrvati preko svojih opunomoćenih predstavnika potpisali su oba mirovna sporazuma, sve u cilju da se okonča rat te da se u mirnodopskom okruženju postupno pristupi izgradnji države na modernim demokratskim osnovama, uz puno poštovanje individualnih građanskih i kolektivnih nacionalnih prava. Odmah se uočila nelogičnost kapaciteta odlučivanja u Republici Srpskoj u odnosu na dva druga naroda, a potom ista nelogičnost u Federaciji Bosne i Hercegovine s većinskim bošnjačkim narodom. Nazirali su se obrisi proturječnosti koje će se ubuduće produbljivati i postupno reducirati deklarirana a ne ostvarena prava hrvatskog naroda na jednakopravnost i konstitutivnost na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Hrvati su najmalobrojniji narod u Bosni i Hercegovini koji žive u svim općinama, ali kao apsolutno većinski samo u 23 općine a u svim ostalim su manjina.

Pošto politički subjekti nisu mogli zbog broja glasova osigurati adekvatno ravnopravno zastupanje u tijelima općinskih i županijskih vlasti, Hrvati su imali dvije mogućnosti: ili seliti u općine s hrvatskom većinom, Republiku Hrvatsku ili pokušati formirati u skladu sa Zakonom asocijaciju koja će se demokratskim i javnim metodama boriti za status Hrvata kao jednakopravnog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine kao države. Takva asocijacija je imala zadatak povezati sve interesne niti hrvatskog nacionalnog bića, od kulture preko znanstvenih institucija do povezivanja udruga s hrvatskim predznakom, sve u cilju borbe za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine svjesna svih budućih implikacija koje nose budućnost, odričući se svakog ekskluziviteta u potpunom oblikovanju hrvatskog narodnosnog bića, sukladno svojoj odluci Predsjedništva od 14. ožujka 1997. godine formira inicijativno tijelo za uspostavu Hrvatske zajednice Herceg Bosne. To tijelo je po sastavu potpuni reprezentant svih institucija Hrvata u Bosni i Hercegovini. Imalo je zadaću pripremiti nacrte temeljnih dokumenata za sazivanje Sabora Hrvatske zajednice Herceg Bosna.

Inicijativni odbor je usvojio Odluku o broju, sastavu i načinu izbora u Sabor Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Na temelju prijedloga Inicijativnog odbora Sabor Hrvatske zajednice Herceg Bosne na svom prvom zasjedanju od 24. svibnja 1997. godine donio je

ODLUKA
o broju, sastavu i načinu izbora zastupnika u Sabor
Hrvatske zajednice Herceg Bosne

U Sabor Hrvatske zajednice Herceg Bosne ulaze:

1. član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda
2. predsjednik odnosno potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda
3. predsjedavajući, odnosno zamjenik predsjedavajućega Vijeća ministara Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda
4. predsjednik odnosno potpredsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda
5. ministri, odnosno zamjenici ministara u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH iz reda hrvatskoga naroda
6. hrvatski zastupnici Zastupničkog doma Skupštine Bosne i Hercegovine
7. hrvatski zastupnici Doma naroda Skupštine Bosne i Hercegovine
8. hrvatski zastupnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
9. hrvatski zastupnici Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
10. župani odnosno dožupani županija u Federaciji Bosne i Hercegovine,
11. predsjednici, odnosno dopredsjednici županijskih vlada iz reda hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine
12. predsjednici odnosno dopredsjednici skupština županija iz reda hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine
13. zapovjednik hrvatske sastavnice Oružanih snaga Federacije Bosne i Hercegovine
14. deset zastupnika iseljenih Hrvata Bosne i Hercegovine, od čega četiri iz europskih zemalja, a po dva iz Sjeverne i Južne Amerike i Australije, prema odluci nadležnog tijela
15. dvanaest zastupnika hrvatskih udruga (HVIDRE, obitelji poginulih, nestalih, dragovoljaca i veterana, prognanih i raseljenih, političkih zatvorenika, pripadnika regularne Hrvatske vojske 1941. – 1945., svaki po dva zastupnika, prema odluci nadležnih tijela
16. po dva zastupnika svih hrvatskih stranaka registriranih u Bosni i Hercegovini, prema odluci nadležnog tijela
17. pet zastupnika Katoličke crkve, prema popisu crkvenih nadležnih tijela
18. tri zastupnika HKD Napredak, prema odluci nadležnih tijela
19. dva zastupnika Matice hrvatske, prema odluci nadležnih tijela
20. dva zastupnika Društva hrvatskih književnika, prema odluci nadležnog tijela
21. dva zastupnika Udruge hrvatskih javnih glasila, prema odluci nadležnog tijela
22. dva zastupnika Društva hrvatskih novinara, prema odluci nadležnog tijela
23. dva zastupnika Hrvatske akademske zajednice, prema popisu nadležnog tijela
24. rektor i četiri zastupnika Sveučilišta u Mostaru, prema odluci Senata Sveučilišta
25. dva zastupnika Hrvatskog društva znanosti i umjetnosti, prema odluci nadležnog tijela
26. dva zastupnika Hrvatskog društva likovnih umjetnosti, prema odluci nadležnog tijela
27. tri zastupnika Hrvatskog športskog saveza, prema odluci nadležnog tijela
28. dva zastupnika Gospodarske komore Herceg Bosne, prema odluci nadležnog tijela
29. dva zastupnika Hrvatske matice iseljenika Bosne i Hercegovine, prema odluci nadležnog tijela.

Predsjednik Sabora
Ivo Andrić Lužanski

Inicijativni odbor sazvao je Sabor Hrvatske zajednice Herceg Bosne za 24. svibnja 1997. godine, u hotelu Neum u Neumu.

Sabor je održan u kino dvorani Hotela Neum, u izuzetnoj atmosferi međusobnog poštovanja svih nazočnih i uz goste akreditiranog diplomatskog zbora iz Bosne i Hercegovine te
goste iz Republike Hrvatske.

• 

• 

• 

Nakon rasprava o svim točkama dnevnog reda usvojeni su predloženi dokumenti među koje posebno ističemo: Programska načela Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja sadrže ukupnu problematiku hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, načela kako pristupiti i rješavati sva tekuća, aktualna i perspektivna pitanja, načela pristupa društvu, državi, demokratskom ustroju zemlje, hrvatskim asocijacijama u Bosni i Hercegovini, udrugama Domovinskog rata i ostalim udrugama, načela demokršćanskog pristupa životu, obitelji, uopće interakciji svih čimbenika koji čine europski uljudbeni okvir u funkcioniranju države i društva.

• 

• 

• 

• 

NAČELA HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE

I. PROSLOV

U životu naroda i etničkih skupina odgovarajuće vrste zajedništva, uspostavljenog kroz institucije, ili održavanog načelima morala i običaja, pokazale su se nezamjenjivim oblikom borbe protiv svakovrsnog ugrožavanja opstojnosti i samobitnosti. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini tijekom burne i teške povijesti imao je različite oblike povezivanja i zajedništva, počevši od onih koje poznajemo kao hrvatsku državu pod upravom narodnih vladara, preko onih koja je u vremenima okupacije i potlačenosti održavao skrovito i daleko od očiju tuđinske vlasti, do različitih oblika zajedništva omeđenih stupnjem slobode u državnim zajednicama s drugim narodima. Povijesna iskustva da samo država osigurava optimum zaštite i zajedništva, ali isto tako ukazuje da je institucionalno zajedništvo uvijek bilo uvjet opstanka, razmjerno stupnju ugrožavanja prava i sloboda, osobito u uvjetima državne nestabilnosti i nejednakih prava cjeline hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

U tom smislu, nakon prenošenja ovlasti Hrvatske Republike Herceg Bosne na novouspostavljena tijela vlasti Bosne i Hercegovine, sukladno Wasingtonskom i Daytonskom sporazumu, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je ušao u posve novo državno-pravno i socijalno stanje, koje hrvatski korpus u Bosni i Hercegovini ustavno-pravno različito tretira u dva entiteta što čine Bosnu i Hercegovinu. Shvaćajući i prihvaćajući činjenicu da je rat prestao, ali da nisu na cjelovit i jedinstven način riješena vitalna pitanja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, pronalaženje primjerenog oblika organizacije i zajedništva Hrvata Bosne i Hercegovine postavlja se kao imperativ.

Shvaćena u takvoj širini i s takvom ulogom Hrvatska zajednica Herceg Bosna nastaje iz potrebe aktualnog trenutka, ali i kao potvrda stoljetne težnje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini za ostvarenjem svoje slobode i samobitnosti. Hrvatska zajednica Herceg Bosna nastupa kao promicateljica i zaštitnica političkih, nacionalnih, kulturnih i povijesnih tradicija, interesa i identiteta hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, pri čemu nije niti država niti državni surogat, ali jest nezaobilazni subjekt u prepoznavanju i definiranju općih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je krovna i zborna institucija hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine, koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda bez razlike na političko i vjersko opredjeljenje, socijalni status, kao i sve institucije hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine, oslanjajući se na hrvatsku državotvornu političku misao i načela kršćanske demokracije.

Hrvatska zajednica Herceg Bosna osigurava zaštitu nacionalnih interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini u novonastalim okolnostima nakon Daytonskog mirovnog
sporazuma, ostajući privržena načelima mira, suradnje i razumijevanja, ali i odlučna spriječiti promjenu državnopravnog ustroja položaja na štetu hrvatskoga naroda Bosne
i Hercegovine, osobito onih procesa koji bi Bosnu i Hercegovinu vratili u jugoslavenske ili balkanske asocijacije.

II. TEMELJNE VRIJEDNOSTI U ZAJEDNICI

Polazeći od demokršćanskih načela prema kojima je čovjek osobnost temelj ljudske zajednice, Hrvatska zajednica Herceg Bosna u središtu svoje pozornosti ima konkretnu osobu, njezino dostojanstvo, slobodu i društvenost, usklađujući zahtjeve i interese pojedinca s interesima zajednice – naroda. Dosljedno tome za Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu čovjek je stvoren da bi živio i da bi se razvijao u zajednici s drugima i s jednakim pravima, obvezama i mogućnostima osobito u jednakosti pred zakonom. Odnosi u zajednici temelje se na djelatnom shvaćanju ljubavi prema bližnjemu. Iz takvog humanističkog shvaćanja čovjeka u Zajednici se njeguju i razvijaju temeljne vrijednosti, sloboda osobnosti, pravednost, solidarnost i uzajamnost, te supsidijarnost.
Zajednica promiče slobodni razvitak osobnosti, te slobodni prostor mišljenja i činjenja, slobodu razumijevanu i doživljavaju kao mogućnost osobnog izbora, pri tom uvažavajući da onaj tko zahtijeva slobodu za sebe priznaje i brani slobodu drugoga.
Nema slobode bez obveze i odgovornosti, a niti obratno. Sloboda osobnosti unutar Zajednice ima svoje ograničenje u slobodi drugoga i u odgovornosti za druge. Pravednost se izražava u jednakom pravu članova Zajednice. Pravednost počiva na dostojanstvu i slobodi. U Zajednici nema pravednosti bez obveza i odgovornosti.
Solidarnost i uzajamnost razumijeva se kao međusobnu upućenost jednih na druge, izvodeći je izvedenica iz kršćanskog nauka ljubavi prema bližnjemu. Ona obvezuje pojedinca na suradnju s bližnjim, a sve pojedince na međusobnu suradnju na dobrobit čitave Zajednice.
U Zajednici se njeguju i razvijaju načela supsidijarnosti među članovima Zajednice usklađivanjem međusobnog djelovanja u smjeru zajedničkog dobra. Zajednica neće preuzeti one zadatke koje mogu riješiti pojedinac ili skupina unutar Zajednice.

OBITELJ

U obitelji se ujedinjuju nacionalne, duhovne, kulturne, socijalne, biološko-reproduktivne i gospodarske vrijednosti i zadaće.
Zajednica se zalaže za odgovorno roditeljstvo i odgoj drži temeljnom zadaćom obitelji.
Bez duhovno i nacionalno izgrađene obitelji nema ni budućnosti hrvatskoga naroda na prostorima Bosne i Hercegovine.

KULTURA, OBRAZOVANJE I ZNANOST

Kulturni identitet hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini višestoljetna je činjenica i neprolazna vrijednost.
Puna kulturna emancipacija hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini jamac je nacionalnog opstanka na ovim prostorima. Hrvatski jezik i hrvatski nacionalni obrazovni program bitni su za očuvanje samosvijesti i samobitnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Sadašnje stanje kulturne politike u relaciji prema ostvarivanju dugoročnih hrvatskih narodnih interesa ne predstavlja dovoljno snažnu osnovu koja bi odgovorila tomu cilju. Zajednica će usmjeriti sve potencijale članica-institucija kako bi se izgradio jedan informacijski sustav i napravila baza podataka o svim relevantnim pokazateljima iz oblasti kulture, obrazovanja i znanosti.
Zajednica će podupirati oživljavanje i obnavljanje rada kulturnih, obrazovnih i znanstvenih institucija od interesa za budućnost Hrvata na ovim prostorima.
Zajednica će poduprijeti rad postojećih kulturnih institucija i poraditi na oživljavanju rada Društva hrvatskih književnika, hrvatskih likovnih umjetnika, hrvatskih novinara i sličnih udruga. Posebna pozornost posvetit će se nakladničkoj djelatnosti i uspostavi knjižnica s hrvatskim i svjetskim fundusom. Zajednica će potpuno poduprijeti rad Hrvatskog društva za znanost i umjetnost i pomoći njegovoj punoj afirmaciji.
Uspostava etnoloških i povijesnih instituta jedna je od prvotnih zadaća. Odgoju i obrazovanju visokoškolovanih i znanstvenih kadrova posvetit će se posebna pozornost Zajednice, držeći da su takvi kadrovi preduvjet opstanka i budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

GOSPODARSTVO

Zajednica će poticati programe socijalno-tržišnog gospodarstva, koje svoje temelje ima u demokršćanskom shvaćanju čovjeka, štiteći rad od surovih zakonitosti tržišta mjerama socijalne politike.
Zajednica podupire i potiče različite oblike privatnog poduzetništva, sa zajamčenim pravom privatnog vlasništva.
Gospodarski razvitak je temeljna pretpostavka opstanka i ostanka Hrvata na prostorima Bosne i Hercegovine i preduvjet njegove kulturne, obrazovne, zdravstvene i socijalne nadgradnje.

SOCIJALNA POLITIKA

Pod socijalnom politikom u Zajednici razumijeva se svjesno djelovanje pri reguliranju odnosa u svezi sa socijalnim životom. Smisao socijalne politike u službi čovjeka
jest primjerenim sredstvima poboljšati položaj pojedinca i skupina, posebice slabijih,
onemoćalih ili onih koji su na bilo koji način nesposobni za privređivanje.
Svjesna svih različitosti, pa i onih koje se tiču urođenih i stečenih sposobnosti, posebice nakon rata, koji za posljedicu ima sve veći broj onih koji bez pomoći Zajednice ne
bi mogli živjeti život dostojan čovjeka, primjeren civilizacijskoj razini hrvatskoga naroda, Zajednica će djelovati u smjeru izgradnje suvremenih institucija socijalne skrbi za
socijalno ugrožene i hendikepirane.
U uvjetima poslijeratnog stanja prijeko potrebna socijalna pomoć bit će usmjerena k
hrvatskim prognanicima i izbjeglicama za njihovu socijalnu reintegraciju.

ODNOS ZAJEDNICE PREMA DRŽAVI

Zajednica polazi od demokršćanskog načela kako je država ustanova zajedničkog dobra,
koja počiva na slobodnom izboru, demokraciji, stabilnom pravnom sustavu i pravdi.
Zajednica će djelatno doprinositi smanjenju napetosti među narodima koji čine zajedničku državu.
Razumijevanje, praštanje do pomirenja jest put nadilaženja suprotstavljenosti i napetosti među narodima i u Bosni i Hercegovini, čemu će Zajednica davati stalne poticaje.
Spram odnosima u uspostavi i izgradnja višenacionalne države, sukladno međunarodno preuzetim sporazumima, Zajednica će biti u ulozi čimbenika koji doprinosi
učvršćenju državnog ustroja na načelima primjene ali ne i promjene temeljnih akata
koji uređuju pitanja strukture i djelovanja države.
Temeljno polazište Zajednice jest da je Bosna i Hercegovina jedino moguća kao država tri jednakopravna konstitutivna naroda (Hrvati, Bošnjaci i Srbi), u kojoj se jamče
ljudska i građanska prava prema najvišim međunarodnim standardima.
Zajednica će djelovati u smjeru očuvanja legitimiteta i legaliteta Ustavom zajamčenih
odnosa u Bosni i Hercegovini, čije promjene nisu moguće bez suglasja sva tri konstitutivna naroda.

Sukladno preuzetim međunarodnim sporazumima u Bosni i Hercegovini Zajednica
će aktivno poticati svestrano povezivanje Hrvata Bosne i Hercegovine i ovih prostora s
Republikom Hrvatskom, shvaćajući to sastavnicom procesa integracije u euroatlantski
institucionalni sustav.

• 

• 

• 

IZBORI ORGANA HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNA

Nakon usvajanja Odluke o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Statuta prišlo se izborima i to: predsjednika Sabora, dva potpredsjednika, članova Glavnog vijeća i Nadzornog odbora.

U tijela Hrvatske zajednice Herceg Bosne izabrani su:

1. Ivo Andrić Lužanski, predsjednik Sabora,
2. Željko Crnogorac, dopredsjednik Sabora,
3. dr. Jakov Pehar, dopredsjednik Sabora
   
   Članovi Glavnog vijeća:
4. Vladimir Šoljić,, Predsjednik Federacije BiH
5. Krešimir Zubak, Član predsjedništva BiH
6. Božo Rajič, Predsjednik HDZ-a BiH
7. Jadranko Prlić, Ministarstvo unutarnjih poslova BiH
8. Nikola Filipović, umirovljeni predsjednik BiH
9. Pavo Kobaš, Župan Posavske županije
10. Zdenko Kordić, rektor Sveučilišta u Mostaru
11. Tvrtko Nevjestić, Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost iz Sarajeva
12. Mira Jozić, Predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih iz Domovinskog rata
    
    Članovi Nadzornog odbora:
13. Neven Tomić
14. Drago Bilandžija
15. Filip Andrić
    
    Glavno vijeće je konstituirano na sjednici u Kiseljaku 18. srpnja 1997. godine i za predsjednika je izabran mr. Vladimir Šoljić

• 

• 

Zajednica je registrirana kod Federalnog ministarstva pravde u Sarajevu pod brojem 03-054-124/97 od 06.08.1997.godine

PROJEKT

STRATEGIJA RAZVITKA HRVATSKE ZAJEDNICE
HERCEG BOSNE

Glavno vijeće na sjednici od 5. studenoga 1997. godine usvojilo je i obznanilo projekt Strategija razvitka Hrvatske zajednice Herceg Bosna. Cilj projekta po projektnom zadatku je išao u smjeru znanstveno stručnog elaboriranja svih pitanja značajnih za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju Bosne i Hercegovine uz optimalizaciju sudjelovanja Hrvata u njihovoj izgradnji te davanje punog doprinosa svih hrvatskih političkih, znanstveni i individualnih potencijala u procesu stvaranja buduće države. Za vođu projekta imenovan je dr. Marko Tadić, istaknuti znanstvenik iz oblasti ekonomike, poljoprivrede i ekonomike veterinarstva sa Sveučilišta u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu i savjetnik za unutarnju politiku predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.

1. prof. dr. Marko Tadić, koordinator Projekta
2. prof. dr. Zvonko Miljko
3. prof. dr. Ante Markotić
4. prof. dr. Stijepo Andrijić
5. prof. dr. Mila Gadžić
6. prof. dr. Snježana Musa
7. prof. dr. Zdenko Kordić
8. prof. dr. Jadranko Prlić
9. prof. dr. Marko Beroš
10. prof. dr. Vlasta Žuljić
11. mr. Filomena Primorac Nikolić

U projektnom zadatku za izradu Strategije razvitka Hrvatske zajednice Herceg Bosne treba posebno obuhvatiti i afirmirati:

• cjelovitu, suverenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu
• Bosnu i Hercegovinu uključenu u Europsku uniju i euroatlantske integracije
• Bosnu i Hercegovinu kao domovinu Hrvata
• ostanak i opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini
• konstitutivnosti i jednakopravnost Hrvata, Bošnjaka i Srba na području cijele
  Bosne i Hercegovine
• nacionalnu i vjersku toleranciju i dijalog
• demokraciju utemeljenu na jednakosti svih građana
• odgoj, obrazovanje, znanost, kulturu i umjetnost kao djelatnost od osobnog
  interesa Hrvata
• nacionalnu solidarnost i solidarnost među generacijama
• ekološku kulturu te očuvanje i unapređivanje okoliša
• razvitak svekolikih odnosa Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske
• trajne, prisne i učinkovite odnose s iseljenim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine.
  
  Da bi se elaborirale određene teme u najširem znanstvenom diskursu u funkciji prikupljanja građe za ukupnu elaboraciju projekta Hrvatska zajednica Herceg Bosna je organizirala 12 savjetovanja i okruglih stolova, i to:
• 7.7. 1998., Neum – Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini
• 11.9. 1998., Sarajevo – Demografska politika i gospodarski razvitak Hrvatske zajednice Herceg Bosne
• 16.10.1998., Neum – Strategija integralnog i održivog razvitka poljoprivredei proizvodnje hrane
• 6. 11. 1998., Jajce – Politička budućnost Hrvata u BiH
• 12 i 13. 3., 1999. Neum – Gospodarska politika, bankarski sustav i poduzetništvo
• 20 i 21. 5. 1999., Mostar – Budućnost i položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini
• 10.6.1999., Mostar – Tjelesna kultura i šport Hrvatske zajednice Herceg Bosne
• 11.6. 1999., Mostar – Tržište vrijednosnih papira
• 28 i 29.10.1999., Neum – Posttranzicijski gospodarstveni sustav – međunarodno savjetovanje
• 15.11.2001., Neum – Strategija razvitka cestovne infrastrukture i funkcioniranje sustava cesta u Bosni i Hercegovini – međunarodno savjetovanje
• 1. 7. 2003., Sarajevo – Postignuća u povratku izbjeglih i raseljenih Hrvata u Bosni i Hercegovini, perspektive i akcije za ubrzanje i dovršenje procesa povratka prognanih i izbjeglih hrvata Bosne i Hercegovine
• 27.3. 2008., Mostar – Hrvati i rat u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. Sa svih savjetovanja, međunarodnih simpozija i okruglih stolova tiskani su radovi u posebno oblikovanim zbornicima ili u znanstvenim časopisima, što čini 1611 stranica radova koji su podloga za dovršenje ovog projekta. S razvojem projekta te elaboriranjem brojnih tema kroz savjetovanja, simpozije i okrugle stolove željelo se prići izradbi završnog dokumenta kao sinteze projekcije budućeg razvoja Bosne i Hercegovine i Hrvata kao konstitutivne sastavnice Države i društva. U Sarajevu 6. veljače 2002. godine upućen je poziv inicijativnom krugu za izradbu završnog teksta.

Na sastanak su pozvani:

1. akademik Vladimir Premec
2. akademik Božidar Matić
3. prof. dr. sc. Radovan Vukadinović
4. prof. dr. sc. Siniša Tatalović
5. prof. dr. sc. Vladimir Puljić
6. prof. dr. sc. Božidar Javorović
7. prof. dr. sc. Pavo Živković
8. prof. dr. sc. Nikola Grabovac
9. prof. dr. sc. Miljenko Brkić
10. prof. dr. sc. Franjo Topić
11. prof. dr. sc. Jadranko Prlić
12. prof. dr. sc. Slavo Kukić
13. prof. dr. sc. Franjo Kožul
14. prof. dr. sc. Stjepan Šimić
15. prof. dr. sc. Mladen Bevanda
16. prof. dr. sc. Božo Ljubić
17. prof. dr. sc. Vladimir Trninić
18. prof. dr. sc. Marko Tadić
19. prof. dr. sc. Snježana Musa
20. dr. sc. Željko Šain
21. dr. sc. Žarko Primorac
22. Neven Tomić, dipl. oec.
23. Drago Bilandžija, dipl. oec.
24. Vitomir Miles Raguž, dipl. politolog
25. prof. Drago Marić
26. mr. sc. Božo Skoko.

• 

• 

BUDUĆNOST HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Glavno vijeće Hrvatske zajednice Herceg Bosna je organiziralo 17. srpnja 1998. godine u Neumu Okrugli stol Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Cilj savjetovanja je bio pokušati projicirati buduće odnose u Bosni i Hercegovini i sa znanstvenog stanovišta pokušati usmjeriti djelovanja svih političkih, društvenih, obrazovnih, kulturnih i znanstvenih institucija na pitanja koja su značajna za opstanak Hrvata te njihovu postupnu reintegraciju u čitavo bosanskohercegovačko društvo i državu.
Ovaj je Okrugli stol, svehrvatski skup, upriličen s ciljem traženja primjerenih odgovora na brojna pitanja u svezi s ostankom, opstankom i budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Stoga smo i pozvali na ovaj skup predstavnike svih relevantnih hrvatskih političkih stranaka, udruga, institucija i ustanova u Bosni i Hercegovini.
Društvene i gospodarstvene promjene početkom devedesetih godina i rat što je uskoro uslijedio glavni su uzroci nestajanja Bosne i Hercegovine kakva je ona bila prije tih događaja. Vrlo je izvjesno da ona nikada više neće biti ono što je bila prije tih događaja.
Nepovratno je nestao glavni kohezijski čimbenik što ju je činio onakvom kakva je bila.
Ratne okolnosti na scenu su dovele čimbenike koji uvjetuju posve drugačiji ustroj Bosne i Hercegovine. Rat koji je istodobno bio i osvajački, i oslobodilački, i nacionalni, i vjerski – proizveo je neizmjernu količinu nacionalne i vjerske netrpeljivosti.
Washingtonski sporazum doveo je do prekida ratnih sukoba između Hrvata i Bošnjaka – muslimana. Istodobno je proizveo Federaciju Bosne i Hercegovine – ni državu ni paradržavu.
Daytonksi sporazum doveo je do prekida ratnih sukoba između zaraćenih strana.
Bosnu i Hercegovinu je odredio kao državu sastavljenu od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Rješenje je to što nema uzora u političkoj i pravnoj teoriji ni praksi. S njim nisu zadovoljni ni Srbi, ni Bošnjaci – muslimani, ni Hrvati.

Savjetovanje je imalo teme i uvodničare:

1. prof. dr. Mladen Bevanda – Poruke znanstvenog skupa Neum – ’94. – da se ne ponavljamo
2. prof. dr. Božo Žepić – Budućnost Hrvata u BiH u svjetlu politike međunarodne zajednice
3. prof. dr. Zdravko Tomac – Što ne smijemo prihvatiti
4. Ante Jelavić – Hrvati će najbolje promišljati svoj interes
5. Senka Nožica – Za autentičnu politiku Hrvata u BiH
6. dr. Ivić Pašalić – Opasnosti tihe revizije Daytona
7. prof. dr. Jadranko Prlić – Ofenzivan pristup na europskim standardima
8. prof. dr. Franjo Kožul – Privid slobode izbora
9. dr. fra Tomislav Pervan – Zauzmimo se za malog čovjeka
10. prof. dr. Ljubomir Zovko – Bez teritorijalne komponente nema nacionalne ravnopravnosti
11. prof. dr. Nikola Grabovac – Dayton je okvir za BiH a ne za Federaciju
12. Božo Rajič – Potrebno je više hrabrosti i pred sobom i pred drugima
13. prof. dr. Ante F. Markotić – Od povijesnih klackalica do suvremenog tobogana
14. Gradimir Gojer – Prednosti hrvatske kulturne komponente
15. mr. Zvonko Miljko – Na djelu je isuviše složena državna struktura
16. prof. dr. Franjo Ljubić – Za opstojnost Hrvata u BiH potrebna je strategija
17. prof. dr. Dalibor Brozović – Jedan je hrvatski jezik za sve Hrvate
18. prof. dr. Jakov Pehar – Potpuna decentralizacija u prosvjeti i kulturi
19. mr. Mijo Brajković – Nužno je jačati ulogu županije.

Izlaganja svih sudionika su objavljene u časopisu Motrišta, Matice hrvatske Mostar

DEMOGRAFSKA POLITIKA I GOSPODARSTVENI RAZVITAK HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNA

Ovo savjetovanje je održano 11. rujna 1998. godine u amfiteatru Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Mjesto održavanja savjetovanja izabrano upravo zbog toga što se veliki broj Hrvata iselio iz Sarajeva tijekom i poslije rata gdje su bili značajno zastupljeni u broju, a posebice u kakvoći. Savjetovanje je htjelo pokazati neophodnost stvaranja uvjeta za održivi povratak te u sarajevskoj i ukupnoj javnosti pokrenuti razmišljanje o lošoj poziciji Hrvata. U izlaganjima iz oblasti demografije jasno se identificiraju demografska pomjeranja i gubitci po regijama i u čitavoj Bosni i Hercegovini te sa suvremenog znanstvenog motrišta procjenjuju daljnja demografska pomjeranja u smislu tranzicijskog i gospodarskog razvoja te daljnja urbanizacija i pomjeranja kao segmenta globalizacijskih svjetskih tendencija.
U nedostatku statističkih podataka popisa stanovništva uvijek se iznose podatci procjena, što izaziva teškoće za temeljitija znanstvena zaključivanja. Ipak je prema procjenama konstatiran veoma veliki demografski gubitak kod Hrvata, a posebice izmijenjena na lošije dobna struktura stanovništva, iz čega je veoma teško planirati bilo kakav gospodarski razvoj. Pa ipak, na ovom savjetovanju su podnesena tri referata koja tretiraju demografska i gospodarska međusobno povezana pitanja. Radovi s ovog savjetovanja tiskani su u časopisu Motrišta Matice hrvatske iz Mostara u broju 8., listopada 1998. godine.

Savjetovanje je imalo teme i uvodničare:

1. prof. dr. Ante Markotić – Hrvatska demografska situacija u Bosni i Hercegovini
2. mr. Snježana Musa Gadžić – Prirodni preduvjet koncentracije
   stanovništva Bosne i Hercegovine
3. prof. dr. Pavo Živković i Matej Živković, dipl. oec. – Demografske promjene
   na Bosansko Hercegovačkom prostoru kroz povijest
4. prof. dr. Marko Tadić – Hrvati u Bosni i Hercegovini – statička
   demografsko-gospodarska analiza
5. mr. Nenad Pokos – Demografski razvoj Bosansko Hercegovačkih Hrvata
   po manjim prostornim cjelinama
6. prof. dr. Jakov Gelo i doc. dr. Anđelko Akrap – Demografske i druge implikacije
   migracijskih tokova između Bosne i Hercegovine i Hrvatske
7. Rudi Tomić – Gospodarstveni razvitak Hrvatske zajednice Herceg Bosne –
   pogled iz daljine
8. prof. dr. Marko Beroš – U Europu tranzicijom do ravnomjernijeg i održivog razvitka
9. prof. dr. Mila Gadžić – Tranzicijski problemi gospodarstva Bosne i Hercegovine.

STRATEGIJA INTEGRALNOG I ODRŽIVOG RAZVITKA POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE

Jedan od segmenata bitnih za izradbu strategije razvoja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jesu pitanja u vezi s poljoprivrednom proizvodnjom. sa svih društvenih aspekata, od proizvodnih, ekonomskih, razvojnih, ekoloških pa čak i demografskih.
Radi elaboriranja svih ovih pitanja te sagledavanja mogućnosti tekućeg perspektivnog i održivog razvoja i uključivanja u razvojne mogućnosti unutar širih regionalnih, upriličeno je savjetovanje na temu: Strategija integralnog i održivog razvoja poljoprivrede i proizvodnje hrane. Savjetovanje je održano u Neumu 16. listopada 1998. godine.
Bosni i Hercegovini su dane znatne prirodne okolnosti (tlo i klima) za veću, raznovrsniju i djelotvorniju poljoprivrednu proizvodnju. Ona ima svoje mediteransko, nizinsko, brdsko-planinsko i planinsko područje. I pored činjenice da ima pogodne uvjete za razvitak poljoprivrede, ona se nije razvijala tempom kao ostale gospodarske djelatnosti. Naprotiv, taj razvitak je bio sporiji. Agrarna politika u minulom vremenu nije bila odgovarajuća, preferirala je društveni sektor, iako su proizvodni kapaciteti, zemljište (95 %) i stočni fond (98 %), bili u posjedu seljaka.
Posljedice minulog rata bile su u poljoprivredi vrlo teške i brojne. One su se očitovale značajnim smanjenjem obujma poljoprivredne proizvodnje, te povećanjem uvoza gotovo svih poljoprivrednih proizvoda. Bitne pretpostavke za brži i postojaniji razvitak poljoprivrede u Bosni i Hercegovini su: provedba djelotvorne obnove poljoprivrede; izrada, usvajanje i ostvarivanje dugoročne strategije održivog razvitka poljoprivrede; definiranje, usvajanje i provedba cjelovitoga i konzistentnog koncepta agrarne politike; usvajanje propisa za djelotvornu provedbu obnove, rekonstrukcije i razvitka poljoprivrede; ustrojavanje i osposobljavanje institucija za provedbu nove strategije razvitka poljoprivrede.
Savjetovanje u Neumu, na kome su sudjelovali poznati znanstveni djelatnici iz domene agrarne znanosti, dalo je niz konkretnih prijedloga za rješavanje nastalih problema u agraru, te ustanovljavanju putova i akcija za odgovarajuće djelovanje u budućnosti.
U ovom broju Znanstvenoga glasnika oni se predstavljaju javnosti.

Savjetovanje je imalo teme i uvodničare:
dr. sc. Marko Tadić – Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini
dr. sc. Vladimir Trninić – Prirodni i društveno-gospodarstveni čimbenici poljoprivrede i proizvodnje hrane
dr. sc. V. Grbavac, dr. sc. M. Arapović, dr. sc. I. Pavlović –Važnost info komponente u strategiji razvitka hrvatskog poljodjelskog sustava F BiH/BiH na pragu 21. stojeća
dr. sc. Miroslav Tratnik – Gospodarsko vrednovanje proizvodnje resursa u poljoprivredi i značenje u strategiji razvitka
Zdenko Mihić, dipl. ing. – Obnova hortikulturne proizvodnje na području općina s hrvatskom većinom u Mostaru.
Mirko Mihaljević i Ankica Čečur – Stanje poljoprivrede na području Hercegbosanske županije – Mogućnost razvitka poljoprivrede u općini Prozor-Rama
mr. sc. Ivo Grgić i dr. sc. Vjekoslav Par – Budućnost poljoprivrede Odžak
dr. sc. V. Par, J. Jurčak, T. Budin – Praćenje društveno-gospodarskih obilježja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
dr. sc. Davorin Hrsto – Financijski pokazatelji poljoprivredno-prehrambenog sustava i utjecaj na razvitak poljoprivrede
mr. sc. Stjepan fra Petar Krasić – Proizvodnja hrane s motrišta morala
V. Bićanić, M. Božić, M. Rakić – Strategija razvitka poljoprivrede i proizvodnje hrane s motrišta svjetskog tržišta i međunarodnih gospodarstvenih integracija
dr. sc. Željko Šuman – Međunarodni trgovinski aspekti i utjecaji na koncipiranje strategije razvitka poljoprivrede
dr. sc. Mate Brstilo – Veterinarstvo Republike u tranziciji
dr. sc. P. Grahovac – Poljoprivreda i gospodarski razvitak Republike Hrvatske
dr. sc. Vlado Puljiz – Naslijeđe, aktualno stanje i budućnost hrvatskog sela
dr. sc. Đurđica Žutinić – Značenje obrazovanja za razvitak obiteljske poljoprivrede
dr. sx. Josip Defilippis – Poljoprivreda i selo u strategiji razvitka
dr. sc. Stipe Radinović – Osobitost i strategija razvitka poljoprivrede na području krša
dr. sc. Ante Milanović – Veterinarska služba F BiH
dr. sc. Miroslav Arapović – Poticajne predodžbe za projekt strategije poljoprivrede HB
dr. sc. Frane Tomić – Natapanje u održivoj poljoprivredi
dr. sc. Mato Goluža, Ivan Goluža, Tatjana Lončarski – Opskrba vodom uvjet demografskog i gospodarskog razvitka
dr. sc. Zlata Aničić – Suvremene tehnologije u održivoj poljoprivredi
dr. sc. Jakov Pehar – Obrazovanje i znanost u integralnom razvitku poljoprivrede
dr. sc. I. Bogut, dr. sc. S. Bogut, S. Ivanković, dipl. ing. – Onečišćenje voda teškim metalima i njihovo djelovanje na zdravlje riba i ljudi
Ivan Ostojić, dipl. ing. – Problemi u zaštiti bilja na području Hercegovine
dr. sc. Ivo Miljković i dr. sc. Zlatko Čmelik – Nove tehnologije intenzivnog uzgoja trešanja
Dijana Vego, dipl. ing. – Voćarstvo Hercegovine; perspektive razvitka
Višnja Musa, dipl. ing. – Mikrobiološke karakteristike tala pod trajnim nasadima vinove loze agroekološkog područja Hercegovine
Matej Živković, dipl. oec. – Proizvodnja duhana kao generator općeg gospodarskog razvitka Bosanske Posavine
Stjepan Prgomet, dipl. vet. – Prijedlog programa rada na promicanju ovčarstva
I. Bogut, S. Ivanković, J. Grbavac – Mogućnost uzgoja riba u hidroakumulacijama i moru na području Hrvatske zajednice Herceg Bosne
dr. sc. I. Kolak, Z. Šatović i H. Rukavina – Mogućnost proizvodnje i prerade ljekovitog i aromatičnog bilja na području Kaštela
Stanko Ivanković, dipl. ing. – Stanje u stočarskoj proizvodnji na području Herceg Bosne
Ivan Katalinić, Ugo Toić, Ivka Veić – Model organiziranja savjetodavne službe Republike Hrvatske i njezina uloga u razvitku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
Milan Antolović, dipl. ing. – Temeljne postavke za razvitak poljoprivrede Istarske županije do 2010. godine

POLITIČKA BUDUĆNOST HRVATA
U BOSNI I HERCEGOVINI

GOSPODARSKA POLITIKA, BANKARSKI SUSTAV
I PODUZETNIŠTVO

Nakon četiri godine od završetka rata već su se nazirale orisnice budućeg ekonomskog ustroja zemlje te je trebalo razmotriti postojeća rješenja i praksu i anticipirati buduće vrijeme i formirati prijedloge za poboljšanje stanja. Stoga je organizirano savjetovanje na temu Gospodarska politika, bankarski sustav i poduzetništvo, u Neumu 12. i 13. ožujka 1999. godine.
Na savjetovanju su podnijeli uvodna izlaganja kako znanstvenici i stručnjaci iz Bosne i Hercegovine tako i iz Republike Hrvatske koja je nešto ranije prešla prve faze ukupnog gospodarskog i ekonomskog tranzicijskog razvoja.
U izlaganjima su istaknute postojeće realnosti, stanje gospodarskog oporavka u Bosni i Hercegovini koja se sastojala od dva jasno ekonomski i gospodarski razdijeljena sustava, i to: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, gdje budućnost treba normativno pa potom i praktično izgraditi jedinstven i ujednačen makroekonomski sustav na razini države Bosne i Hercegovine. Stoga se u izlaganjima posebno ističu problemi mjera ekonomske politike na razini države Bosne i Hercegovine pošto su parametri i mjere u entitetima koncipirane ne samo drugačije metodološki nego i ciljano politički.
Posebno su se izlaganjima istakla iskustva u Republici Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji glede razvoja poduzetništva, transfera tehnologija, a sve u svezi brže privatizacije kao elementa prelaska na novu strukturu vlasništva kapitala. Više uvodničara se posvetilo izlaganjima postojećeg bankarskog sustava k izgradnji suvremenih bankarskih mogućnosti, sve s ciljem bržeg ekonomskog razvoja. Jedna tema je posvećena međunarodnim organizacijama koje djeluju na ukupnoj obnovi Bosne i Hercegovine.

Uvodničari i teme su:

• Dragan Čović – Gospodarska politika Federacije BiH
• Jadranko Prlić – Izazovi i mogućnosti suradnje s Europskom unijom
• Ivan Lovrinović – Uloga monetarne politike u izgradnji suvremenog tržišnoga gospodarstva u Hrvatskoj i Federaciji BiH
• Nikola Grabovac – Gospodarska politika Bosne i Hercegovine
• Vlado Leko – Ključna pitanja izgradnje financijskih sustava u tranzicijskim zemljama – primjer Republike Hrvatske
• Jozo Bakalar – Tržište i država
• Vladimir Trlin – Gospodarski odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine s aspekta njihova pristupa Europskoj uniji
• Vladimir Veselica – Hrvatski financijski sustav (izgledi i perspektive)
• Anđelko Bilušić – Važnost brzine vlasničke pretvorbe i trajnog priljeva poduzetničkog kapitala u procesu obnove i razvitka Hrvatske
• Vladimir Trninić – Međunarodne organizacije i obnova Bosne i Hercegovine
• Franjo Ljubić – Uvjeti za razvitak gospodarstva do razine koja će omogućiti samoodrživost države – društva
• Dane Kordić – Poduzetnička kultura
• Davor Salamon – Poduzetništvo i tehnologijski razvoj
• Katarina Jagić – Hrvatska udruga malih i srednjih privatnih poduzetnika
• Vjera Krstelj, Zoran Leitner – Centar za transfer tehnologije (CTT) u funkciji razvitka gospodarstva
• Marin Buble – Strategija razvoja poduzetništva u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosne (konceptualni pristup)
• Marinko Brkić – Međunarodni poduzetnički forum
• Neven Tomić – Stanje i perspektive bankarstva u Bosni i Hercegovini
• Jadranka Primorac, Željko Rohatinski – Bankarski sustav kao preduvjet razvoja hrvatskoga gospodarstva
• Zlatko Barš – Bankarstvo u svjetlu novog Zakona i zahtjeva gospodarskoga sustava
• Berislav Kutle – Analiza plasmana EBRD s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu
• Velimir Lovrić – Kreditna politika banaka u funkciji razvoja gospodarstva
• Anka Musa – Platni promet u uvjetima tržišno orijentiranoga gospodarstva
• Drago Bilandžija – Stanje u bankarskom sustavu Federacije Bosne i Hercegovine

Radovi sa ovog skupa su tiskani u posebnoj knjizi

POLOŽAJ I BUDUĆNOST HRVATSKOG JEZIKA
U BOSNI U HERCEGOVINI

S konstituiranjem suvremenih država na prostorima bivše Jugoslavije naglo su se otvorili prostori slobode unutrašnjih kulturnih pospremanja te mogućnosti njegovanja nacionalnih atribucija u punom sjaju i korekcija vidnih zaostataka u minulom razdoblju od 1918. do 1991. godine. Hrvati kao državotvoran narod u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pristupili su temeljitom istraživanju i znanstvenom utemeljenju svih premisa vlastitog jezika.
Logično, na valu oduševljenja što u potpunoj slobodi svoj jezik mogu nazvati hrvatskim te mu se u znanstvenoj ostrašćenosti posvetiti razvile su se prije svega u Republici Hrvatskoj bezbrojne teze o prirodi tog jezika, o njegovoj standardizaciji i filološkim podlogama te opetovani zahtjevi za njegovom reformom od korijenskog do sadašnjeg standardnog jezičnog izraza. Napisane su čitave studije, razvila se neviđena polemika, objavljena cijela serija različitih gramatika i rječnika i vršio se pritisak na državna tijela za tvrđom ili mekšom standardizacijom. Polemike ne prestaju ni do dana današnjega.
U tom vrtlogu jezičnih prijedloga malo ili nikako nije tretiran jezik Hrvata u Bosni i Hercegovini, a koji je sastavni dio općeg hrvatskog jezičnog i kulturnog izraza Hrvata kao naroda u Jugoistočnoj Europi. Sva ova stremljenja su imala odraz na hrvatski govorni i pisani izraz kod Hrvata u Bosni i Hercegovini, čime je stvorilo zbunjujući refleks te govorni i pisani izraz podijelilo na mnoštvo ničim povezanih skupina i regija u Bosni i Hercegovini. Da bi makar potakli razmišljanje i hrvatski jezični izraz te u prosvjetne i javne ustanove unijeli koliko-toliko zajedničkog za Bosnu i Hercegovinu, organiziran je zajedno s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne Okrugli stol u Mostaru 20. i 21. svibnja 1999. godine pod nazivom Položaj i budućnost hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini. Na ovom Okruglom stolu su se kao uvodničari pojavili gotovo svi reprezentanti najvećih znanstvenih imena za hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Referati su bili na veoma visokoj znanstvenoj razini, počesto dijametralno suprotstavljeni, pogotovo iskričavo u raspravama. Referati su objavljeni u časopisu Osvit, broj 2-3, 1999.

Okrugli stol je imao teme i uvodničare:

1. akademik Stjepan Babić – Hrvatski književni jezik u Bosni i Hercegovini
2. prof. dr. Marko Samardžija – Jezik i identitet
3. prof. dr. Šimun Musa – Ustavni položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini,
   Federaciji Bosne i Hercegovine i županijama
   Federacije Bosne i Hercegovine
4. prof. dr. Ivo Pranjković – Jezična situacija u BiH prije i poslije rata
5. prof. dr. Stojan Vrljić – Hrvatski jezik kao nacionalni identitet
6. Stjepan Čuić – Hrvatski jezik kao znak identiteta
7. prof. dr. Josip Baotić – K ravnopravnosti u jeziku
8. prof. dr. Josip Lisac – Nacionalni idiomi u Bosni i Hercegovini
9. prof. dr. Petar Šimunović – Bošnjaštvo i Hrvati
10. akademik Dalibor Brozović – Odnos hrvatskog i bošnjačkog odnosno bosanskog jezika
11. prof. dr. Velimir Laznibat – Odnos hrvatskog i srpskog jezika
    (teškoće u prošlosti i posljedice u suvremenosti)
12. Dubravko Horvatić – Autohtoni hrvatski jezik spram srpskomu i bosanskom novogovoru
13. mr. Antun Lučić – Jezik u suvremenoj hrvatskoj prozi
14. Krešimir Šego – Praktična pitanja jezika
15. Vjekoslav Boban – Hrvatska ikavica u Herceg Bosni.

SAVJETOVANJE O TJELESNOJ KULTURI
I ŠPORTU

Tjelesna kultura i šport su sastavni dio opće kulture jednog naroda i predstavljaju sublimirani izraz njegove razvojne i organizacijske sposobnosti. Športska društva i savezi su čak i za vrijeme rata 1991. – 1995. godine pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane funkcionirali u svim mjestima gdje se zbog ratnih djelovanja moglo organizirati bavljenje i natjecanje u športskim disciplinama. U tom cilju su u vrijeme trajanja Hrvatske Republike Herceg Bosne formirani svi športski savezi u koje su bili uključeni klubovi gotovo u svim športskim granama.
Formiranjem Federacije Bosne i Hercegovine integracija športskih društava i saveza na toj razini i razini Bosne i Hercegovine je išla postupno i uz asistenciju međunarodnih športskih asocijacija, a šport se razvijao u okviru već oformljenih športskih društava i saveza. Posvećujući se ovoj značajnoj grani života a potaknuti razvojem športskih društava i nadprosječnih individualnih postignuća u Mostaru, Širokom Brijegu, Čitluku, Ljubuškom, Posušju i Čapljini valjalo je održati savjetovanje istaknutih športskih društava i športskih djelatnika na temu športa. Savjetovanje je održano s naslovom: Savjetovanje Hrvatske zajednice Herceg Bosne o tjelesnoj kulturi i športu 10. lipnja 1999. godine u Mostaru.

Savjetovanje je imalo teme i uvodničare:

1. Marijan Kvesić – Stanje organiziranosti tjelesne kulture i športa na prostoru
   Hrvatske zajednice Herceg Bosne i programske postavke ustroja i daljnjeg razvoja
2. prof. Mladen Kvesić – Model organiziranja športa u sustavu natjecanja
   na prostoru Hrvatske zajednice Herceg Bosne
3. prof. dr. Ljerka Srhoj – Žena u športu
4. prof. Berislav Ledić – Model organiziranja tjelesne i zdravstvene kulture
   u suvremenom odgoju i obrazovanju.
5. prof. Željko Džeba – Model organiziranja vannastavne aktivnosti u
   ustanovama odgoja i obrazovanja
6. prof. dr. Vinko Lozovina – Mogućnosti razvoja i modeli ustrojstva športova na vodi
7. dr. Miljenko Lugonja – Zdravstvena zaštita športaša

TRŽIŠTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Nakon što je donesen Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o komisiji za vrijednosne papire, Zakon o registru vrijednosnih papira i Zakon o društvima za upravljanje
fondovima i investicijskim fondovima slijedila je njihova primjena koja je iziskivala
stanovite teškoće jer su ovo sve novi propisi koji Bosnu i Hercegovinu u tranzicijskom
razvoju uvodi u svijet suvremenog kapitala.
Primjenjivati zakone bez iskustva i prakse i bez edukacije svih oni koji se profesionalno bave tim pitanjima, a zbog interesa javnosti koja će uskoro sva ući u razne sustave dioničkog kapitala, zahtijevalo je organiziranje okruglog stola koji će ne samo
predstaviti zakonska rješenja nego otvoriti mnoga praktična pitanja iz ove oblasti. Stoga se odlučilo kao uvodničare pozvati ne samo znanstvenike i kreatore nacrta zakona
nego i eksperte iz prakse koji će zakonska rješenja primaknuti praksi.
Okrugli stol je održan u prepunoj maloj dvorani Hrvatskoga doma Hercega Stjepana
Kosače u Mostaru 11. lipnja 1999. godine. Nakon uvodnih izlaganja razvila se izuzetna
rasprava koja je praktično osvijetlila mnoga pitanja iz ovog seta zakona.
Okrugli stol je imao teme i uvodničare:

1. prof. dr. Stiepo Andrijić i Zoran Krtalić, dipl. ecc. – Zakon o vrijednosnim papirima
2. prof. dr. Mirko Puljić i prof. dr. Vjeko Domljan – Zakon o Komisiji za vrijednosne papire
3. Miroslav Džidić, dipl. iur. – Zakon o Registru vrijednosnih papira
4. Drago Bilandžija, dipl. ecc. – Zakon o društvima za upravljanje fondovima
   i investicijskim fondovima.

POSTTRANZICIJSKI GOSPODARSTVENI SUSTAV

S obzirom da Bosna i Hercegovina pripada državama socijalističkog istočnog sustava, osim teškoća izazvanih ratom susreće se s tranzicijskim promjenama u ukupnom
društvu i državi s teškoćama u gospodarstvu, ne samo u vlastitoj zemlji nego i okruženju
gospodarstava bivših socijalističkih zemalja s kojima je imala višedesetljetnu suradnju
i odnose kroz sustave dvije bivše Jugoslavije.
Stoga je organizirano zajedno s Društvom ekonomista Benko Kotruljić iz Mostara
međunarodno savjetovanje s naslovom Posttranzicijski gospodarstveni sustav.
Savjetovanje je održano u Neumu, 28. i 29. listopada 1999. godine. Na savjetovanju su
tretirane aktualne teme poput utjecaja međunarodnog okruženja na izgradnji ekonomskog sustava Bosne i Hercegovine, vlasničkog utemeljenja društvene imovine uvjet za
tranziciju i izgradnju tržišnog gospodarstvenog sustava, makroekonomskog sustava
složene države, fiskalnog sustava složene države itd.
Sve teme su pokušale analizirati i anticipirati relacije budućeg odnosa vlasništva, modele privatizacije, funkcioniranja narodne privrede, instrumentarije makroekonomske
politike, monetarnog sustava, bankarskog sustava, tržišta kapitala, društvenih prihoda,
državnog proračuna, modela mirovinskog sustava te modela gospodarskih sustava.
Sve ove teme će se naći u budućim zakonskim rješenjima koje je trebalo usvojiti. Republika Hrvatska je već usvojila određena rješenja te izlaganje znanstvenika i praktičnih
djelatnika iz pojedinih oblasti iz Republike Hrvatske su pokušali unijeti teorijska i
praktična iskustva u buduća rješenja u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je drugačije ustavno koncipirana te se sva rješenja moraju tražiti u domaćim projekcijama uz korektiv stavova predstavnika Međunarodne zajednice koja prema Daytonskom mirovnom
sporazumu u obvezujućoj regulativi i praksi.

Savjetovanje je imalo teme i uvodničare:

Tranzicija vlasništva i međunarodne odrednice

1. dr. sc. Jadranko Prlić – Političke i gospodarstvene međunarodne odrednice
2. dr. sc. Stiepo Andrijić – Utemeljenje vlasništva preduvjet tržišnog gospodarstva
3. dr. sc. Dražen Kalođera – Valorizacija modela privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine
   Makroekonosmki sustav
4. dr. sc. Mate Babić – Funkcioniranje narodne privrede
5. dr. sc. Mila Gadžić – Makroekonomski sustav složene države
6. dr. sc. Željko Pašalić
7. dr. sc. Željko Mrnjavac – Instrumentarij makroekonomske politike.
   Monetarni sustav i tržište kapitala
8. dr. sc. Pavao Domančić – Monetarni sustav
9. mr. sc. Dragan Kovačević – Monetarni sustav složene države
10. dr. sc. Vladimir Veselica – Bankarski sustav
11. Zlatko Barš – Bankarski sustav složene države
12. dr. sc. Davor Pojatina – Tržište kapitala
13. dr. sc. Vijeko Domljan – Tržište kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine.
    Fiskalni sustav i društveni prihodi
14. dr. sc. Nikša Nikolić – Fiskalni sustav
15. dr. sc. Drago Radić – Fiskalni sustav složene države
16. dr. sc. Pero Jurković – Društveni prihodi
17. Neven Tomić – Društveni prihodi složene države
18. Drago Biladžija – Državni proračun
19. mr. sc. Mihovil Rismondo – Mirovinsko osiguranje – mogući modeli
20. dr. sc. Stiepo Andrijić – Koncept i model mirovinsko osiguranje složene države.
    Gospodarsko društvo
21. dr. sc. Ivan Pavić – Suvremene teorijske tendencije o gospodarskom društvu
22. Miroslav Džidić – Pravo utemeljenje gospodarskog društva
23. dr. sc. Dane Kordić – Poslovno organiziranje gospodarskog društva
24. dr. sc. Marin Buble – Poduzetnički koncept suvremenog poduzeća
25. dr. sc. Antun Jekauc – Tehnološka strategija zemlje u tranziciji.
    Sve ove teme će se naći u budućim zakonskim rješenjima koja će se usvojiti. Svi radovi su tiskani u posebnoj knjizi s naslovom Gospodarski sustav složene države,
    u nakladi Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Društva ekonomista Benko Kotruljić,
    Mostar, 2000.

MEĐUNARODNO SAVJETOVANJE
CESTOVNA INFRASTRUKTURA I
FUNKCIONIRANJE SUSTAVA
CESTA U BOSNI I HERCEGOVINI

Razmatrajući pitanja razvitka cestovne infrastrukture i funkcioniranja sustava cesta
u BiH kao najznačajniji segment svekolikog razvoja Države, Hrvatske zajednice Herceg
Bosna je 15. studenoga 2001. godine u Neumu organizirala međunarodno savjetovanje s nazivom: Strategija razvitka cestovne infrastrukture i funkcioniranja
sustava cesta u Bosni i Hercegovini.
Na savjetovanje su pozvani kako znanstvenici tako i stručnjaci koji rade u nadležnim
ministarstvima i direkcijama iz susjedne Republike Hrvatske i Republike Crne Gore, jer
sustav cestovne infrastrukture zahtijeva usuglašavanje svih putnih pravaca i investiranja sa susjednim zemljama.
Ovom savjetovanju je prethodilo niz aktivnosti u oblasti cesta koje su koordinirali,
najprije Ministarstvo prometa i veza Hrvatske Republike Herceg Bosne a nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Hrvatska zajednica Herceg Bosna.
Naime, početkom rata u Bosni i Hercegovini, raspao se sustav cesta zbog prekida prometa na glavnim cestovnim pravcima pa su za magistralni promet osposobljene nerazvijene planinske ceste kasnije prozvane Ceste spasa.
Kao prvi pokušaj osmišljavanja novih prometnih tijekova i stvaranja pretpostavki za
strateški pristup razvoju cestovne infrastrukture bilo je organiziranje savjetovanja na
temu: Strategija razvoja cestovne mreže Herceg Bosne, koje je organizirano u
Mostaru 28. siječnja 1995. godine.
U organizaciji Hrvatske zajednice Herceg Bosne organiziran je sastanak 19. ožujka 1999.
godine u Mostaru, na temu Strategija razvitka prometne infrastrukture Bosne i
Hercegovine s posebnim osvrtom na prostore s hrvatskom većinom.

Na savjetovanju su razmatranje dvije teme:

1. Strategija razvitka cestovne infrastrukture
2. Funkcioniranje sustava cesta u Bosni i Hercegovini.
   U okviru teme broj 1 posebno su se razmatrala rješenja iz Master plana za BiH, aktivnosti oko koridora Vc te Jadransko – jonskog koridora, gdje će se posebna pozornost obratiti na rješenja u trokutu Mostar – Ploče – Split.
   Aktivnosti na izradi Master plana za Bosnu i Hercegovinu su bile završene i slijedilo
   je njegovo razmatranje i usvajanje. Od izuzetne važnosti je odnos Master plana Bosne
   i Hercegovine sa strategijom Republike Hrvatske zbog geopolitičkog položaja Republike Hrvatske jer se prometni sustav Bosne i Hercegovine može integrirati u europske
   prometne tokove samo preko Republike Hrvatske.
   Isto tako istočni dijelovi Hrvatske mogu se povezati najkraćom prometnom vezom sa
   srednjom i južnom Dalmacijom samo preko Bosne i Hercegovine.
   Prometna povezanost ovih sviju država najbolje se ogleda na koridoru Vc
   koji dva puta (na sjeveru i jugu) prelazi granicu između njih.
   Koridor Vc
   Budimpešta – Osijek – Zenica – Sarajevo – Mostar – Ploče na području
   BiH predstavlja glavni transverzalni pravac jer povezuje najznačajnija gospodarska
   središta BiH s lukom Ploče i Jadranom na jugu te europskom mrežom autocesta na
   sjeveru.
   Jadransko – jonski koridor je projekt od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu
   koja je orijentirana na Jadransko more i hrvatske luke. Za ovaj koridor posebno su
   zainteresirana južna područja Bosne i Hercegovine kojim prolazi koridor i križa se s
   koridorom Vc
   .
   I tema br. 2 je veoma značajna a u okviru nje se raspravljano o gospodarenju cestama,
   organizaciji sustava cesta, kao i održavanju i financiranju aktivnosti na cestama.
   Na savjetovanju su bili uvodničari i teme:
3. dr. Dragan Mihajlović – Master plan – osnova strategije razvoja putova u BiH
4. Mario Crnjak, dipl. ing. građ. i Tomislav Pekanović, dipl. ing. građ. – Koridor Vc
   Budimpešta –
   Ploče dionica: Mostar – Ploče
5. dr. sc. Darko Mlinarić, dipl. ing. građ. – Jadransko-jonska autocesta – razvojno
   stabilizacijski europski i regionalni projekt
6. mr. sc. Vjekoslav Dorić, dipl. ing. građ. i Mario Zelić, dipl. ing. prom. – Jadransko – jonska
   autocesta – ličko –
   dalmatinski sektor
7. Zdravko Duplančić, mr. Stjepan Kralj – Prometna rješenja u trokutu Mostar – Ploče – Split
8. Dobroslav Čabrilo, dipl. ing. građ. – Prezentiranje iskustava na izgradnji
   autocesta u Republici Sloveniji
9. dr. sc. Snježana Musa – Geostrateški položaj Bosne i Hercegovine u
   svjetlu prometnih koridora
10. dr. Mate Sršen – Gospodarenje cestama i organizacija sustava cesta
11. mr. Mladen Lamer, dipl. ing. građ. – Organizacija sustava cestovne djelatnosti –
    položaj administracije za ceste
12. Božidar Kareš, dipl. ing. građ. – Prijedlog strategije održavanja javnih cesta u odnosu
    na standard održavanja.

Sa ovog savjetovanja je tiskan poseban zbornik.

STRUČNO SAVJETOVANJE

Iskustva Republike Hrvatske u izgradnji autocesta
i razmatranje povezivanja Koridora Vc
s Jadranko – jonskim koridorom

Prateći događanja u oblasti cesta Glavno vijeće Hrvatske zajednice Herceg Bosna je iniciralo i organiziralo Udrugu za promicanje razvoja infrastrukture API.
Cilj ove aktivnosti je bio da se kontinuirano i stručno prate sva događanja u ovoj veoma značajnoj oblasti, u vremenu kada se u Bosni i Hercegovini obavljaju pripreme za realizaciju kapitalnih infrastrukturnih projekata.

Pored toga svjesni smo bili činjenice da su kao posljedica ratnih događanja, mnoge
građevinske firme bile na rubu opstanka a novoformirane, male kapacitetom, teško se
mogu nositi s konkurencijom.
Kako bi i takva građevinska operativa s hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini participirala u realizaciji tih projekata, željeli smo okupiti ta poduzeća u poslovnu udrugu
da organizirano, kroz kontrolirani razvoj, nastupaju na tržištu.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna preko Udruge API je pokrenula inicijativu za organiziranje stručnog savjetovanja u Mostaru.
Kako su prepoznali opravdanost organiziranja ovakvog savjetovanja u pripremu i
organizaciju su se uključili i Ministarstvo komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine kao i HNŽ, ŽZH i ŽHB.
Savjetovanje je održano u Mostaru, u zgradi Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, 6.
lipnja 2003. godine, s početkom u 10,00 sati.
Savjetovanju su bili nazočni predstavnici Ministarstva komunikacija i transporta
Bosne i Hercegovine, entitetskih resornih ministarstava, direkcija za ceste, županija,
županijskih ministarstava i upravnih organizacija, projektnih i građevinskih tvrtki, te
predstavnici Ministarstva pomorstva prometa i veza Republike Hrvatske, Hrvatskih cesta, IGH, županija i županijskih organizacija za ceste.
Prema evidenciji Savjetovanju je bilo nazočno više od 100 sudionika te predstavnici medija.

Savjetovanju je predsjedalo Radno predsjedništvo u sastavu:

1. dr. Branko Dokić, ministar
2. Pavo Boban, član Ekspertnog tima
3. Namik Kupusović, tajnik Ekspertnog tima

Izlaganja sa stručnog savjetovanja su objavljena u posebnom Zborniku radova

POSTIGNUĆA U POVRATKU IZBJEGLIH I
RASELJENIH OSOBA U BOSNI I HERCEGOVINI

PERSPEKTIVE I AKCIJE ZA UBRZANJE I
DOVRŠENJE PROCESA POVRATKA PROGNANIH
I IZBJEGLIH HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Aneks VII. Daytonskog sporazuma predviđa mogućnost povratka svih raseljenih i
izbjeglih osoba u Bosni i Hercegovini te obvezuje sve čimbenike političke, zakonodavne
i izvršne vlasti na realizaciji ovog problema izazvanog sukobima tijekom minulog rata.
Na realizaciji ovog poglavlja uključili su se mnoge društvene, nevladine, domaće i
inozemne udruge. Mnoge države iz Europe i svijeta su pomogle povratak putem donatorskih sredstava. Postignuti su značajni rezultati ali su se u hodu pojavile mnoge
zapreke izazvane političkim opstrukcijama nesinkroniziranošću akcija od mnoštva sudionika u procesu, nedostatku zakonske regulative u prvoj fazi povratka, ekonomskim
poteškoćama neodrživog povratka, te sporošću i neučinkovitošću državne administracije koja je trebala realizirati svekoliki proces.
Da bi ubrzali proces, analizirali dosadašnja postignuća i dobili novi stimulans povratka, Hrvatska zajednica Herceg Bosna i Hrvatska zajednica prognanika – povratnika
BiH su organizirale Okrugli stol s naslovom: Postignuća u povratku izbjeglih i
raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini i Perspektive i akcije za ubrzanje
procesa povratka prognanih i izbjeglih Hrvata BiH.
Okrugli stol je održan u dvorani Hercegovina Hotela Holiday Inn u Sarajevu, 1. srpnja 2003. godine. Cilj Okruglog stola je analizirati dosadašnji tijek povratka u cijeloj

Bosni i Hercegovini, postavke o povratku u smislu Aneksa VII. Daytonskog mirovnog
sporazuma, postojeću zakonsku regulativu (mogućnosti i prednosti) te predložiti regulativu koja bi se trebala donijeti radi ubrzanja procesa. Posebno su analizirani financijski izvori neophodni za povratak i mogućnosti osiguranja financijskih sredstava, te
efekti od međunarodne pomoći za realizaciju ovog projekta. Analizirane su psihološke
i političke pretpostavke za motivaciju povratka. Posebno su izlaganja posvećena osnovama za unapređenje ekonomske održivosti povratka.
U radu Okruglog stola sudjelovali su i predstavnici i međunarodnih humanitarnih
organizacija promatrajući povratak iz svog aspekta i aspekta ukupne mogućnosti zemlje i međunarodnih organizacija.
Okrugli stol je imao uvodničare i teme:

1. prof. dr. Snježana Musa – Demografska kretanja tijekom rata i poslije s povijesnim
   i sadašnjim iskustvom
2. Štefo Masatović, predsjednik Zajednice prognanih i izbjeglih osoba Bosne i Hercegovine
   – Iskustva i smjernice za povratak raseljenih i izbjeglih osoba
3. Prof. dr. Nikola Grabovac i Drago Bilandžija – Ekonomske osnove za održivi povratak
4. Ivica Marinović, – Aneks VII. Daytonskog mirovnog sporazuma,
   postojeća pozitivna zakonska regulativa o povratku,
   realizacija imovinskih zakona, mogućnosti i prijedlozi za
   poboljšanje propisa – Ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe
5. Davor Čordaš – Aktivnosti Republike Hrvatske na rješavanju pitanja vezanih za povratak
   izbjeglih osoba u Bosni i Hercegovini
6. dr. Josip Vrbošić, Lovre Pejković – Neposredna iskustva o povratku s prijedlozima
   za ubrzanje proces povratka
7. mr. Zoran Tomić – Uloga medija u provedbi aneksa VII. Daytonskog mirovnog sporazuma.

HRVATI I RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
1991.-1995.

O ratu u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. godine napisana je i objavljena građa od više tisuća bibliografskih jedinica iz pera domaćih autora, svih triju zaraćenih strana, memoarska građa značajnih vojnih i političkih sudionika, i to najviše od strane bošnjačkih autora, nešto manje od srpskih, a znatno manje hrvatskih. Mnoga pitanja u Bosni i Hercegovini su novinski obrađivana uz suđenja Hrvatima pred Haškim tribunalom. Cjelovit prikaz događaja nitko od znanstvenika nije obrađivao iz razumljivih razloga nedostupnosti arhivske građe, a i zbog još uvijek aktualnih haških suđenja iz razloga zaštite svjedoka i vjerodostojnosti suda.

Uvodničari i teme na Okruglom stolu (na temu iz naslova) održanom 29. ožujka 2008 godine bili su:

• Franjo Boras – Bosna i Hercegovina 1990. – 1995.
• Jure Pelivan – Osvrt na zbivanja u Bosni i Hercegovini za vrijeme
  Vlade prvog Predsjedništva Bosne i Hercegovine 1991. – 1992.
• Mariofil Ljubić – Skupština Bosne i Hercegovine nakon prvih višestranačkih izbora do
  uvođenja ratnog stanja
• Ivo Lučić – Bosna i Hercegovina od prvih višestranačkih izbora do međunarodnog priznanja
• Davor Marijan – Vojni aspekt raspada Jugoslavije i odraz na Bosnu i Hercegovini
• Božo Rajič – Zašto Hrvatska zajednica Herceg Bosna
• Zoran Buntić – Hrvatska zajednica Herceg Bosna – konstitutivna jedinica ili paradržava
• Krešimir Zubak – Mirovne inicijative i pregovori za rješavanje krize u
  Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.
• Vladimir Šoljić – Gospodarstvo u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna 1992. – 1995.
• Jozo Marić – Prosvjeta i školstvo u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna i
  Hrvatskoj Republici Herceg Bosna 1991. – 1995.
• Martin Raguž – Humanitarne aktivnosti u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna 1992. – 1995.
• Željko Raguž – Srpsko – muslimanski politički odnosi u Hercegovini 1990. – 1995.
• Anto Valenta – Odnosi Hrvata i muslimana (1990. – 1993. i …)
• Zdenko Ćosić – Rat prije početka rata 1991. – 1995.
• Tvrtko Nevjestić – Sjećanja i dokumenti, Sarajevo 1992. – 1996.
• Jadran Topić i Pero Zelenika – Tiha okupacija Mostara od strane JNA
  i srpsko-crnogorskih rezervista – organizacija otpora
• Ivo Andrić Lužanski – Hrvati Soli (tuzlanski kraj) i rat u Bosni i Hercegovini 1991. -1995.
• Perica Jukić i Drago Dragičević – Žepče u ratu 1991. -1995.
• Pavo Kobaš – Obranjeni dio Posavine 1991. – 1995.
• Ivan Anđelić – Hrvati Konjica u ratu 1991. -1995.
• Mirko Zelenika – Logori pod kontrolom „legalnih“ organa vlasti
• Ivica Mlivončić – Mudžahedini i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995.
• Smiljko Šagolj – „Kolateralna šteta“ – što je to.

SURADNJA S POLITIČKIM STRANKAMA

Deklarirajući se već na Utemeljiteljskom saboru kao nepolitička ustanova hrvatskog
naroda u Bosni i Hercegovini, sa željom da svojim kreativnim i koordinatorskim aktivnostima istražuje, razvija i pomaže napore svih subjekata društvenog, obrazovnog
i političkog života Hrvata u Bosni i Hercegovini Hrvatska zajednica Herceg Bosna je
čitavo razdoblje 1997. – 2009. godine imala primjerene kontakte sa svim političkim
strankama s hrvatskim predznakom. To se najbolje vidi iz prethodnih poglavlja knjige gdje su na svim znanstvenim savjetovanjima, okruglim stolovima sudjelovali znanstvenici i javni društveni djelatnici, aktivno angažirani u svim strankama s hrvatskim
predznakom u Bosni i Hercegovini. Hrvatska zajednica Herceg Bosna je ustupala pisane materijale sa savjetovanja dužnosnicima i zainteresiranim savjetnicima djelatnika u
parlamentima i izvršnoj vlasti. Ovakav neutralan odnos prema političkim subjektima
je zahtijevao posebne napore članova Glavnog vijeća i njegovog predsjednika.
Upravo zbog ovakvog stava bilo je moguće organizirati tolika znanstvena savjetovanja
i pokrenuti mnoge zajedničke aktivnosti. Hrvatska zajednica Herceg Bosna u ukupnom
razdoblju 1997. – 2009. nije nikada javno obznanila niti jedan isključivi politički stav
koji će biti predmet rasprava unutar struktura hrvatskih politički subjekata. Pa ipak,
često su se na inicijativu političkih subjekata ili inicijativu tijela Hrvatske zajednice
Herceg Bosna vodile rasprave i politički razgovori između suprotstavljenih političkih
hrvatskih subjekata i postizali dogovori oko mnogih rješenja.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je zbog ovakvog neutralnog stava uvažavana od svih
političkih struktura i osoba i pozivana na sve svečanosti koje organiziraju predstavnici
izvršne i parlamentarne vlasti hrvatskih političkih stranaka. Znajući da iako nosi naziv Hrvatska zajednica Herceg Bosna, što asocira na istu iz ratnog razdoblja, ona je
prihvatila djelovanje u mirnodopskim uvjetima strogo se držeći njezinih programskih
načela na Utemeljiteljskom saboru, a sve u cilju pozitivnog integrativnog djelovanja
na izgradnji Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine kao države, tražeći
najoptimalnija rješenja ravnopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda. Upravo
njegujući takav stav nemiješanja u političke stavove političkih subjekata, željelo se
podvući njihova odgovornost u svim tijelima vlasti za poslove koje im je nametnuo
Ustav i volja izbornog rezultata.
Iz ovih razloga Hrvatska zajednica Herceg Bosna je mogla biti mjesto inicijativa koje
su brže ili sporije uvažavali svi politički subjekti. Moramo istaći da svi politički subjekti
nisu do kraja iskoristili znanstvene, društvene i iskustvene potencijale tijela Hrvatske
zajednice Herceg Bosne, suradnika na projektima, sudionika na tolikim savjetovanjima, simpozijima i okruglim stolovima.

SURADNJA S UDRUGAMA I INSTITUCIJAMA S HRVATSKIM PREDZNAKOM

U skladu s programskim načelima Hrvatska zajednice Herceg Bosna je posebno
njegovala odnose sa svim udrugama koje imaju hrvatski predznak te s kulturnim i umjetničkim društvima iz Sarajeva, Mostara, Banjaluke i drugih mjesta. Ovdje ističemo
dio udruga s kojima su se posebno njegovali dobri odnosi:

• Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata
• Udruga civilnih žrtava rata
• Udruga bivših vojnika regularne hrvatske vojske II. sv. rata
• Udruga udovica poginulih branitelja
• HVIDRA
• Udruga maloljetnih dragovoljaca domovinskog rata Hrvatske Zzajednice Herceg Bosne
• Udruga političkih zatvorenika
• Hrvatska udruga logoraša domovinskog rata u Bosni i Hercegovini
• Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost Sarajevo
• Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne
• Hrvatsko šumarsko društvo Mostar
• Udruga pripadnika specijalne policije HVO-a
• Udruga oboljelih od PTSP-a
• Udruga roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

Svim ovim udrugama posvećena je dužna pažnja u pristupu njihovim problemima,
poboljšanju položaja i afirmiranju društvenog statusa. Naročita pozornost je posvećena
udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, kojih ima mnoštvo i koje nisu strukturalno
povezane, što je plod nesnalaženja i još uvijek neusvojenog jasnog društvenog statusa.
Strukturiranje svih ovih udruga ide teško, što umanjuje njihovu ukupnu efikasnost u promicanju i zaštiti interesa svoga članstva, što ima za posljedicu neujednačenost nastupa kod sudjelovanja o donošenju zakonskih prijedloga koji reguliraju statuse poput
branitelja, žrtava civilnog rata, invalidsko-mirovinskih prava, prava udovica, prava
djece i roditelja. Sve ove udruge su kroz razgovore u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna
i inicijative poboljšavale svoj status, ali nedovoljan za ujednačavanje kriterija na razini
Federacije Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna u okviru svojih skromnih financijskih mogućnosti je materijalno pomagala mnogima kroz nabavku računalne opreme, uredskog materijala, pomoći za obilježavanje obljetnica i izgradnju spomen obilježja. Posebno dobra suradnja je ostvarena s Hrvatskim društvom za znanost i umjetnost u Sarajevu kroz suradnju na projektima te podršci ostvarenja društvenog statusa iste. Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost u Sarajevu ima 197 članova od kojih većina ima status dr. znanosti. Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost radi na principima ustroja akademije i ustvari predstavlja malu akademiju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Nekoliko članova Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine su u isto vrijeme
i članovi ovoga Društva. Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost ima svoju Podružnicu
u Mostaru koja djeluje u sastavu Društva. Ono izdaje svoj godišnji časopis u kome se
objavljuju znanstveni radovi članova i ostalih znanstvenika. Hrvatska zajednica Herceg
Bosna je višekratno financijski pomagala Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost jer
redovitih izvora prihoda iz proračuna Sarajevske županije gdje im je sjedište i ostalih
županija s hrvatskom većinom – nema.
Također, dobra suradnja je ostvarena i s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak
iz Sarajeva – kroz njihovo sudjelovanje u projektima koji se rade u Hrvatskoj zajednici
Herceg Bosna ili Hrvatskim leksikografskim institutom Bosne i Hercegovine. Također
je Hrvatska zajednica Herceg Bosna pomagala HKD Napredak u organiziranju kulturnih i športskih manifestacijama u povodu vjerskih blagdana koje ono organizira.
Suradnja sa Sveučilištem u Mostaru je izuzetna, kako na projektima koje rade znanstvenici sa Sveučilišta tako i na polju međusobnog ispomaganja. Sveučilište je u prijelaznom razdoblju 1995. – 2001. bilo registrirano na Županijskom sudu kao ustanova
Hrvatske zajednice Herceg Bosne, pa se nakon tog razdoblja preregistriralo u duhu novih propisa. Raniji rektor prof. dr. Zdenko Kordić, koji je u međuvremenu umro, bio
je član Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosne. U okviru pomoći Hrvatska zajednica Herceg Bosna je nekoliko puta pomogla Sveučilišnoj knjižnici u organizaciji pripreme i plaćanju usluga prijevoza i špedicije za 10.000 knjiga, kao donaciju iz Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu.
Hrvatska zajednica Herceg Bosna je ostvarila plodnu suradnju s Društvom književnika Herceg Bosne s kojim je organizirala savjetovanje o hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, a ujedno je otkupljivala dio knjiga koje je objavilo ovo Društvo ili njezini članovi, te davala financijsku potporu u organizaciji njihovih kulturnih – književnih manifestacija.
Suradnja s Maticom hrvatskom iz Mostara je ostvarena na zajedničkoj organizaciji Okruglog stola Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini koje je organizirano u
Mostaru, te organizaciji i financijskoj potpori u velikoj kulturnoj manifestaciji Uskrs s Maticom u Mostaru.

RADIO HERCEG BOSNE

Uvod
Nakon demokratskih izbora 1990. godine u Bosni i Hercegovini je registrirano 377
dnevnih listova, novina, časopisa i drugih izdanja, 54 lokalne radijske postaje i četiri
televizijske postaje, jedna novinska agencija i republička Radiotelevizija Bosne i Hercegovine s tri programa. Do 1992. godine u Sarajevu je postojala Radiotelevizija Sarajevo
(tri radijska i dva televizijska kanala). Tijekom rata Srbi su utemeljili srpsku radioteleviziju u Bosni i Hercegovini. Iako je RTV Bosne i Hercegovine imala javnu ambiciju biti servis cijele zemlje, u biti je bila bošnjačka televizija koja je pokrivala signalom
teritorij pod nadzorom bošnjačke Armije Bosne i H ercegovine.
Cilj i razlozi osnivanja Hrvatskog radija Herceg Bosne
Hrvatski radio Herceg Bosne osnovan je Odlukom o osnivanju Radija Hrvatske zajednice Herceg Bosne za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja (Narodni
list HZ HB, broj 5/92).
Prvi ravnatelj Hrvatskog radija Herceg Bosne bio je Zlatko Prlenda. Radio je počeo
emitirati program 1. svibnja 1993. godine u Mostaru, u vrlo nepovoljnim uvjetima, kada je u pitanju informiranje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Naime, do tog
dana Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu imali niti jednog značajnijeg medija, ne samo
kada su u pitanju elektronički mediji, nego mediji uopće. Uoči rata u Bosni i Hercegovini od ukupno 52 lokalne radijske postaje samo se na nekolicini njih govorilo hrvatskim
jezikom. Kada se cjelokupan medijski sustav u Bosni i Hercegovini na početku rata
podijelio na tri dijela, srpski, muslimanski i hrvatski, samo je šest općinskih, lokalnih
radijskih postaja ostalo pod utjecajem Hrvata. Bile su to: Radio Livno, Radio Posušje,
Radio Mostar, Radio Čapljina, Radio Ljubuški i Radio Orašje. Sa 15 odašiljača (od
čega 5 u Republici Hrvatskoj), koji su omogućili praćenje radijskog signala na gotovo
čitavom području Bosne i Hercegovine i dobrom dijelu Republike Hrvatske, Hrvatski
radio Herceg Bosne svakodnevno je informirao javnost o ratu u Bosni i Hercegovini.
Zahvaljujući brojnih dopisnicima (55) Hrvatski radio Herceg Bosne imao je aktualne
informacije sa svih područja gdje se ratovalo, gdje se novinari nisu mogli slobodno
kretati. Također, treba istaknuti podatak kako u takvim okolnostima i uvjetima rada,
posve pokidanih veza i informativne blokade, Hrvatski radio Herceg Bosne zajedno
s već spomenutim općinskim radijskim postajama, uspješno je razbijao informativnu
blokadu nametnutu ratom. Zbog svih tih činjenica pojava Hrvatskog radija Herceg
Bosne značila je, ne samo boljitak za cjelokupno informiranje, nego i veliki poticaj
sveukupnoj borbi hrvatskog naroda za svoju opstojnost. Bio je to, jednom riječju, medij koji je informativno, a i drukčije, povezivao hrvatski narod. Iako je u početku nailazio
na mnoge probleme, Hrvatski radio Herceg Bosne krupnim je koracima pravio sebi
put i osigurao važnu poziciju u ukupnom medijskom sustavu Bosne i Hercegovine. Hrvatski radio Herceg Bosne kroz sve ove godine bio je i ostao središnji medij hrvatskog
naroda u Bosni i Hercegovini, medij kojeg su dobrim dijelom slušali i pripadnici drugih naroda u Bosni i Hercegovini.

HRVATSKI LEKSIKOGRAFSKI INSTITUT
BOSNE I HERCEGOVINE

Na sjednici Glavnog vijeća od 7. siječnja 1998., a na inicijativu prof. dr. Nikole Filipovića, usvojen je projekt Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine. Ranije je već
bilo usuglašeno da projekt bude izveden sa Sveučilištem u Mostaru, Hrvatskim kulturnim društvom Napredak iz Sarajeva, Hrvatskim društvom za znanost i umjetnost
iz Sarajeva, Vrhbosanskom mitropolijom, Maticom hrvatskom: podružnice Sarajevo i
Mostar. Ujedno je odlučeno da se projekt vodi u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna kao
ustanovi koja trenutno raspolaže tehničkim mogućnostima osoblja, prostora i opreme,
a sve ostale potrebe oko uređivanja će koordinirati s ostalim nositeljima projekta.
Prema potpisanoj odluci od 18. 1. 1999. godine od strane spomenutih pet ustanova,
imenovana su tijela projekta i to:

1. Za koordinatora istraživačkih i drugih pripremnih aktivnosti imenujemo dr. Nikolu
   Filipovića, a za njegovog zamjenika imenujemo dr. Peru Sudara i dr. Franka Cetinića.
2. Savjet projekta čine: Ivo Andrić Lužanski, dr. Dalibor Brozović, Anđa Bušić, dr. fra
   Ignjacije Gavran, dr. Zdenko Kordić, dr. Franjo Komarica, mr. Tvrtko Nevjestić, dr. Jakov Pehar, dr. Jadranko Prlić, mr. Vladimir Šoljić, dr. Berislav Topić, dr. Franjo Topić,
   Krešimir Zubak, Ante Jelavić.
3. Za glavnog urednika imenujemo dr. Jakova Pehara, a za pomoćnike glavnog urednika imenujemo: dr. Velimira Laznibata, Mirka Marjanovića, dr. Slavenku Vobornik,
   dr. Tomu Vukšića i dr. Pavu Živkovića.
4. Za stručne tajnike postavljamo: dr. Jelicu Milošević, dr. Ivana Primorca, dr. Željka
   Šumana.
5. Za tehničkog tajnika postavljamo Ivana Anđelića.
6. Uredništvo čine: Ljubo Begić, dr. Šimun Šito Ćorić, Zdravko Kordić, mr. Rudolf
   Kraljević, Krešimir Ledić, Drago Marić, Radovan Marušić, Drago Miletić, dr. Ante
   Mišković, dr. Snježana Musa, dr. Andrija Nikić, dr. Ante Pavlović, dr. Ljubo Šimić, dr.
   Ljubomir Zovko, Josip Muselimović, Tihomir Glavaš.
7. Urednici struka su: dr. Josip Baotić, dr. Martin Bevanda, dr. Mladen Bevanda, dr.
   Željka Bjelčić, dr. Nikola Borić, dr. Vlado Cigić, dr. Zdravko Devetak, Vlatko Filipović,
   fra. Vendelin Karačić, dr. Serafin Hrkać, dr. Drago Kovač, dr. Vinko Krajtmajer, dr. Slavo Kukić, dr. Krunoslav Ljolje, dr. Frano Ljubić, Jozo Marić, dr. Stjepan Marić, Mirko
   Marjanović, dr. Ante Marković, Radovan Marušić, dr. Vladimir Miličević, Dragutin
   Murko, dr. Šimun Musa, dr. Ante Nevjestić, dr. Veljko Paškvalin, dr. Konrad Pitnarić,
   dr. Ivan Primorac, dr. Hrvoje Soče, dr. Vlado Sučić, Ivica Šarić, dr. Fabijan Trubelja, dr.
   Vlado Tomić, Ante Vican, Petar Vidić, dr. Tomo Vukšić, dr. Pavo Živković, dr. Marko
   Karamatić, dr. Mile Delić.
8. Uredništvo za grafičko-tehničko, ilustracijsko i likovno oblikovanje djela: Ljupko
   Antunović, Mladen Kolobarić (glavni urednik), Dragan Ressner, Ćiril Raić, Željko Spajić.
   O svim drugim radnim tijelima i nužnim izmjenama i dopunama u imenovanim tijelima dogovorno će odlučiti koordinator projekta i glavni urednici LEKSIKONA HRVATA
   BOSNE I HERCEGOVINE.
   Valja istaći da je nositelj ideje bio prof. dr. Nikola Filipović koji je ranije radio u
   redakciji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda iz Zagreba u Enciklopediji Jugoslavije – separat za Bosnu i Hercegovinu pa je imao iskustvo u radu na ovakvim izdanjima.

Prema projektu Leksikon Hrvata je trebao obuhvatiti ljude, događaje i prostor
Bosne i Hercegovine od prapovijesti do suvremenog doba. Redakcija je radila u Mostaru i Sarajevu uz posebno sudjelovanje znanstvenika iz Hrvatskog društva za znanost
i umjetnost. Početna sredstva za rad je osigurala Hrvatska zajednica Herceg Bosna.
Intenzivno se radilo na prikupljanju građe te obradi tekstova. Koordinator projekta
dr. Nikola Filipović se razbolio i umro 2000. godine pa se na projektu radilo s manjim intenzitetom. Da bismo projekt održali te svratili pozornost najšire javnosti na
njegov značaj, priređene su tri predpromocije u Sarajevu, Mostaru i Zagrebu. Predpromocija u Sarajevu održana je u punoj dvorani kina Imperijal kojoj su nazočile istaknute društveno političke, kulturne i javne osobe, predstavnici Katoličke crkve i osobno
kardinal Vinko Puljić. Promotori su bili: akademik Dalibor Brozović, monsignor Pero
Sudar, prof. dr. Jakov Pehar i Ivan Anđelić. Uz izuzetnu medijsku pozornost većine
medija dalo se uočiti zainteresiranost svekolike javnosti za njegov dovršetak. Također
je održana predpromocija u svečanoj dvorani Gornjogradske vijećnice u Zagrebu. Promotori su bili: akademik Dalibor Brozović, monsignor Pero Sudar, prof. dr. Jakov Pehar
i Ivan Anđelić. U nazočnosti veoma velikog broja znanstvenih, kulturnih i javnih osoba
Republike Hrvatske i uz medijsku pozornost najava dovršetka projekta je bila izuzetno
prihvaćena. Konačno, 22. listopada 2002. održana je predpromocija projekta u Mostaru, u dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, na kojoj su o projektu kao
promotori nastupili dr. Jakov Pehar, dr. Ivan Markešić, monsignor Pero Sudar.
Nakon smrti prof. dr. Nikole Filipovića kao koordinatora projekta ukazala se velika praznina u stručnom vođenju projekta te ukupnoj njegovoj zamišljenoj realizaciji.
Na prijedlog akademika Dalibora Brozovića imenovan je dr. Ivan Markešić, iskusni
leksikograf u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža iz Zagreba, za zamjenika glavnog urednika, koji je porijeklom iz Rame – Prozora, a pred rat je radio u Sarajevu.

Novi zamjenik glavnog urednika je prihvatio i proučio ukupnu građu te predložio nove stručne osobe koje će pomoći uređivački posao na projektu. Prihvaćeni su na uređivačkim poslovima:

• dr. Marko Babić – za arheologiju
• dr. Željko Pavić – za filozofiju
• dr. Krešimir Regan – za povijest
• dr. Vlado Pandžić – za književnost
• akademik Dalibor Brozović – za hrvatski jezik, lingvistiku i filologiju
• Slavko Harni – za povijest umjetnosti
• Tomislav Ćorić – za iseljeništvo i dr.

Većina novih suradnika rade kao istaknuti leksikografi u Leksikografskom zavodu
Miroslav Krleža. Sastavljen je dopunjeni abecedarij i počelo temeljito preispitivanje
i vrednovanje ukupno prikupljene i obrađene građe. Broj znanstvenika uključenih u
projekt je naglo porastao a i kvaliteta obrađene građe što je zahtijevalo i preispitivanje
naziva projekta. Utvrdilo se da naziv Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine ne pokriva projektni zadatak ni već urađeni posao po kome osim osoba se obrađuje prostor i
događaji. Stoga je logično da se projekt preimenuje u Hrvatski leksikon Bosne i
Hercegovine. Takvu odluku će prihvatiti Znanstveno vijeće Hrvatskog leksikografskog instituta na svojoj sjednici od 17. lipnja 2004.
Obim i zamah urađenog posla je zahtijevao veću organizacijsku shemu ukupnih aktivnosti pa se uputio prijedlog Glavnom vijeću Hrvatske zajednice Herceg Bosna o osnivanju Hrvatskog leksikografskog instituta Bosne i Hercegovine, kao posebnog pravnog
subjekta koji će moći kao specijalizirani nstitut potraživati financijska sredstva od svih
državnih financijskih asocijacija za svoje projekte.
Glavno vijeće svojom Odlukom od 15. 10. 2003. utemeljilo je Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine kao pravnu osobu, te
odobrilo početni kapital od 10.000,00 KM za njegov rad. Na istoj sjednici je imenovan Ivan Anđelić za ravnatelja Instituta. Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine je registriran na Županijskom sudu u Mostaru, rješenje br. Tt-9/04 od 14. 1. 2004. godine.

Registrirana djelatnost Instituta između ostalih je:

• izdavanje knjiga
• izdavanje novina
• izdavanje časopisa i periodičnih publikacija
• izdavanje zvučnih zapisa
• ostala izdavačka djelatnost
• tiskanje novina
• umnožavanje (reprodukcija) videozapisa
• umnožavanje (reprodukcija) računalnih zapisa
• istraživanje i eksperimentalni razvoj u društvenim znanostima
• istraživanje i eksperimentalni razvoj u humanističkim znanostima
• snimanje filmova i videofilmova.
  Imenovano je Znanstveno vijeće u sastavu:

1. akademik Dalibor Brozović,
2. akademik Božidar Matić
3. akademik Serafin Hrkač
4. dr. Ivan Markešić
5. mr. Vladimir Šoljić
6. dr. Marko Karamatić
7. dr. Franjo Topić
8. dr. Dubravko Lovrenović
9. dr. Ante Mišković
10. dr. Snježana Musa
11. Vlatko Filipović
12. dr. Josip Budimir.

Znanstveno vijeće kao novoutemeljeno tijelo koje ravna projektima Instituta pa je
raspravljajući o tijeku razvoja projekta izvršilo potvrđivanja ili nova imenovanja tijela
projekta na sjednici od 26. lipnja 2007. god. Definirana su tijela projekta i to:

GLAVNI UREDNIK
Jakov Pehar

ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA
IZVRŠNI UREDNIK
Ivan Markešić

KOORDINATOR
Nikola Filipović

POMOĆNICI GLAVNOG UREDNIKA
Ivan Anđelić, Vladimir Šoljić

UREDNIŠTVO
Marko Babić, Dalibor Brozović, Vlatko Filipović, Serafin Hrkač, Marko Karamatić,
Božidar Matić, Dubravko Lovrenović, Luka Markešić, Ante Mišković, Snježana Musa,
Franjo Topić, Vlado Pandžić i Tomo Vukšić

LIKOVNO – GRAFIČKI UREDNIK
Ivica Čavar

UREDNIŠTVO ZA ILUSTRACIJE
Ivica Čavar, Dragan Ressner, Ćiril-Ćiro Raič

Znanstveno vijeće je raspravljalo o koncepciji projekta te na prijedlog zamjenika
glavnog urednika dr. Ivana Markešića, dr. Marka Babića, dr. Željka Pavića i dr. Vlade
Pandžića predložilo da projekt nosi naziv Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine.
Istaknuto je da obimom građe, strukturom članaka (natuknica) projekt ima enciklopedijske vrijednosti te raniji naziv projekta predlažu u novi Hrvatska enciklopedija
Bosne i Hercegovine. Ovaj naziv je usvojilo Znanstveno vijeće na sjednici od 26.
lipnja 2007. godine.

Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine će biti izdana u četiri sveska od kojih je
prvi u grafičkoj pripremi i obuhvaća pojmove od A do DŽ, dok će ostala tri obuhvatiti
sve naredne. Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine će biti bogato ilustrirana.
Samo u prvom svesku nalazi se 1.102 fotografije i 69 povijesnih i zemljopisnih karata,
posebno izrađenih za ovo djelo.
Na kraju dajemo kratak siže sustava i strukture Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine.
Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine bio bi po sadržaju edicija nacionalnog tipa, onako kako je to, na primjer, Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999. – 2002.).
Kriteriji uvrštavanja građe u Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
određeni su nacionalnim karakterom edicije, na temelju primjene suvremene leksikografske metodologije. To znači da će Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine obuhvatiti sve događaje, pojave, osobe i pojmove koji tvore hrvatsku povijesnu,
kulturnu i geografsku sastavnicu Bosne i Hercegovine. On će sadržavati informacije
koje izviru i sastavljaju sadašnji bosanskohercegovački državni prostor kroz stoljeća,
ali isto tako i informacije koje pripadaju širem povijesnom, političkom, kulturnom i
etničkom hrvatskom kontekstu u Bosni i Hercegovini, a prostiru se izvan okvira države
Bosne i Hercegovine – na susjedne zemlje (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) i druge zemlje
te na odnose s njima kao i na široku bosanskohercegovačku hrvatsku dijasporu.
Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine treba izraziti sve pozitivne civilizacijske činjenice povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao i one koje su negativno
utjecale na tu povijest. Predmet interesa Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine jesu, dakle, svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine, svejedno žive li ili ne žive u Bosni i
Hercegovini. Također, predmet interesa Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine su pojedinci i ustanove izvan hrvatskoga etnikuma čija je djelatnost na bilo koji – za
leksikonsku informaciju relevantan način bila vezana uz Hrvate u Bosni i Hercegovini.
U Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine prvi će se put na leksikografski sveobuhvatan način zabilježiti i opisati svi relevantni fenomeni, događaji i osobe
koje tvore korpus hrvatskoga nacionalnog života u Bosni i Hercegovini ili se odnose na
taj život, a da istodobno način i kriterij bilježenja i opisivanja tih fenomena, događaja i
osoba budu u sustavu samih interesa i težnji hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini
kao njegovoj domovini.
Abecedarij Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine bit će prvi javni
izložak nacionalnoga tezaurusa pojmova i biografija koji će moći biti i javno provjeren,
dopunjen i koliko bude potrebno popravljen, u svrhu postizanja najviših standarda
ukupne bosanskohercegovačke enciklopedijske leksikografije u budućnosti.
Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine treba biti edicija u četiri toma
od po oko 700 – 800 stranica, standardnoga enciklopedijskog formata.
U tom bi smislu Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine treba postati
knjiga za svaki dom i priručnik za širu nacionalnu obrazovanost i informiranost, a u
jednoj verziji mogućega prijevoda na engleski jezik i veoma potreban priručnik za upoznavanje Hrvata u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini kao i njihova doprinosa u
izgradnji te zemlje kroz povijest i u suvremenosti.
Radi definiranja strukture abecedarija, a na temelju analize postojeće građe u raznim edicijama Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba, kao i na temelju
sasvim novih istraživanja po samostanskim, biskupijskim, župnim i drugim arhivima
i knjižnicama Bosne i Hercegovine (jer se hrvatskom komponentnom u Bosni i Hercegovini nitko do sada nije sustavno bavio) bilo je potrebno građu abecedarija grupirati
u nekoliko razina općenitosti, sintetičnosti itd., kako bi se moglo doći do sadržajnih,
strukovnih, kvalitativnih i kvantitativnih proporcija na temelju kojih je bilo moguće

dati radni abecedarij sa svim prethodnim određenjima. Rezultat toga, kao i usporedba
sa sličnim takvim nacionalnim enciklopedijama u svijetu, jest kako slijedi:
Teško je odrediti koliki će biti broj natuknica u ovoj enciklopediji. Međutim, njih je
potrebno podijeliti u nekoliko skupina, pa će unutar opće podjele prema veličini (broju
redaka) jedinica biti potrebno razlikovati dvije najbrojnije skupine po sadržaju:
A) jedinice koje tvore Pojmovnik (nominarij i terminarij)
B) jedinice koje tvore Personarij (biografije osoba).

Moramo istaći veoma veliki značaj ovog djela za kulturu Bosne i Hercegovine, a Hrvata
posebno. Ono će kroz svoje velike, srednje i male članke prikazati sav prostor Bosne i Hercegovine, sve općine, sve rijeke i planine, sva naseljena veća mjesta, sve prirodne i turističke
znamenitosti, sve veće gospodarske subjekte, baštinu posebice većinsku hrvatsku, kulturne
spomenike, arheološke lokalitete, školstvo, zdravstvo, promet, znanstvene discipline, biljni
i životinjski svijet, industrijske grane, glazbu, umjetnička dostignuća, sve značajnije povijesne događaje od prapovijesti do suvremenog doba te konačno značajne osobe iz svih oblasti života. Kod osoba obuhvaćene su 85 % znamenitih hrvatskih osoba a ostatak će biti osobe drugih naroda koje su se nalazile na čelu političkih, gospodarskih i društvenih sustava
gdje su živjeli i stvarali Hrvati.
U projektu Hrvatske enciklopediju Bosne i Hercegovine sudjeluje preko 120 znanstvenika, kulturnih i javnih djelatnika, s ukupnih prostora Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

HRVATSKI KULTURNI CENTAR
BANJA LUKA

Pokušavajući svoju djelatnost proširiti na Republiku Srpsku Hrvatska zajednica Herceg Bosna je zajedno sa Humanitarno – kulturnom udrugom Danica iz Banja Luke,
Hrvatskim pjevačkim društvom Nada iz Banja Luke i Radio Kontakt iz Banja Luke na
Osnivačkoj skupštini od 3. 4. 2003. godine utemeljila Hrvatski kulturni centar kao
zajednicu hrvatskih nevladinih udruga. Hrvatski kulturni centar je registriran kod Osnovnog suda u Banja Luci pod brojem: F – 1 – 192/03 od 1. 9. 2003. godine.
Novostvorenoj udruzi je općina Banja Luka ustupila u samom središtu grada prostor
koji je opremljen, a sastoji se od manje dvorane, Internet kluba i male knjižnice. Za predsjednika Upravnog odbora je izabran književnik Zvonko Tarle. Odmah po formiranju
pripremio se obiman program koji je do sada ostvaren s preko 100 glazbenih, književnih,
slikarskih i ostalih kulturnih sadržaja. Ističemo programe za 2005. i 2006. godinu.

Značajnije manifestacije i program u 2005. godini:

• Dani hrvatske kulture
• Dan Tuzle
• Dani Banjalučke dijaspore
• Književni utorak
• Dani Zagrebačke škole animiranog filma
• Hommage sv. ocu Ivanu Pavlu Drugom (HKU Danica)
• Hommage Nasihi Kapidžić
• Hommage Nikoli Šopu.

U programu su sudjelovali značajni umjetnici, znanstveni, javni i politički radnici,
profesori univerzitetâ iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Regiona:
•

• Mile Stojić, književnik
• Hasija Borić, dramska umjetnica, glumica iz Sarajeva
• Zoran Tadić, filmski redatelj iz Zagreba
• Šimo Ešić, književnik iz Tuzle
• Atif Kujundžić, književnik iz Lukavca
• Zdenko Novak, arhitekt, slikar, glazbenik iz Tuzle
• Goran Karan, pjevač iz Splita
• Miodrag Živanović, profesor Univerziteta, sociolog iz Banja Luke
• Amir Talić, književnik iz Sanskog Mosta
• Muhamed Đedović, književnik iz Tuzle
• Franjo Bratić, književnik iz Usore
• Džana Muminović, književnica iz Zagreba
• Igor Božović, književnik i novinar iz Mostara
• Ivica Bodulica, književnik i glavni urednik Radio postaje Usora
• Aleksandra Čvorović, književnica iz Banja Luke
• Jovan Bojović, književnik iz Banja Luke
• Slavko Podgorelec, novinar i pjesnik iz Banja Luke
• Vehid Gunić, novinar iz Sarajeva
• Željko Đurđević, književnik iz Banja Luke
• Ismet Bekrić, književnik iz Banja Luke, živi u Ilirskoj Bistrici
• Idriz Saltagić, književnik iz Londona
• Fuad Balić, kulturolog iz Banja Luke
• Lidija Bajuk, glazbenik iz Zagreba
• Sunčica Veldić, pjesnikinja iz Zagreba
• Alojz Ćurić, slikar i pjesnik iz Banja Luke
• Nenad Radanović, književnik iz Sarajeva
• Enisa Osmančević Ćurić, književnica iz Banja Luke
• Beba Kapidžić, likovna pedagoginja i slikarica iz Banja Luke
• Tereza Kesovija, glazbenica i pjevačica iz Zagreba.
• Klapa sv. Juraj iz Splita
• Kvartet Rucner, iz Zagreba
• Bordo Dovniković, slikar, animator, karikaturist iz zagreba
• Tanja Stupar, književnik iz Banja Luke
• Elda Heldić, student, pjesnik iz Banja Luke
• Ljiljana Tomljenović, književnik iz Gradiške
• Kristina Mrđa, književnica i profesorica iz Banja Luke
• Ana Karan, slikarica iz Banja Luke
• Dušan Kecman, novinar i umjetnički fotograf iz Banja Luke
• Snježana Vignjević, slikarica iz Banja Luke
• Tatjana Luković, umjetnička fotografkinja
• Dražen Grujić, student, pjesnik iz Banja Luke
• Ernest Zavilla, student, prozni pisac i novinar iz Banja Luke
• Anto Stanić, pjesnik iz Kreševa
• Dragan Mučibabić, književnik iz Viteza
• Vanja Bavrka, pjesnikinja iz Travnika
• Zejćir Hasić, književnik iz Brčkog
• Amra Đuzel, primijenjena umjetnica iz Banja Luke.
  
  IZLOŽBE U Hrvatskom kulturnom centru u 2005.
• Hrvatski turistički plakat, HTZ Zagreb
• Zagrebačka škola animiranog filma, Zagreb
• SOS za petoimenu rijeku /Ljubuški, Split, Imotski
• Edo Murtić PRKOS SMRTI, Zagreb
• Sanela Dujić, Banja Luka (akademska slikarica, umrla prije 6 godina, u svojoj 28. godini)
• Dušan Kecman, fotografije, Banja Luka
• Nemanja Šiljegović, multimedijalne vizualne instalacije Banja Luka
• Tatjana Luković, umjetnička fotografkinja iz Beograda
• Sergej Vutuc, Nizozemska, Hrvatska
• Amra Đuzel, Banja Luka
• Dokumenti – Adem Čejvan
• Dokumenti – Nasiha Kapidžić
• LETVA, skejt kultura, Projekt Nizozemska-Hrvatska
• Klub knjige NIKOLA ŠOP – izložbe hrvatskih nakladnika
• Ana Karan.

HKC je ostvario cjelodnevno radno vrijeme, ima preko 500 redovitih članova, a u 2005. je realizirano preko 100 programa. Malo se koja institucija kulture i gradu može
pohvaliti takvim obimom i osobito takvom kvalitetom programa. HKC je ostvario vrhunske programe – Koncert Kvarteta Rucner, svjetski glasovitog gudačkog kvarteta iz
Zagreba, izložbu Ede Murtića, Sanele Dujić, koncert Klape sv. JURAJ, Tereze Kesovije,
Gorana Karana, Lidije Bajuk, tiskao knjige najbisernije banjalučeke pjesnikinje Nasihe
Kapidžić i najbolje suvremene banjalučke pjesnikinje Enise Osmančević Ćurić, organizirao preko 20 književnih večeri najvišeg dometa…
U 2006. godini, od 7. veljače, organizirani su sljedeći programi:
DANI HRVATSKE KULTURE

• Hommage Tinu Ujeviću
• Goran Matović, monodrama SAN I LUDILO
• Promocija knjige MOST NA MILJACKI Tina Ujevića, izbor Ante Ivanković
• Goran Mikulić
• Književnost Hrvata Srednje Bosne – Vitez
• Anto Zirdum, književnik iz Viteza
• Dragan Mučibabić, književnik iz Viteza
• Ozrenka Fišić, književna kritičarka i etnologinja iz Travnika,
  Pisac domaćin Kristina Mrđa
• Promocija BANJALUČKIH ŽUBORA, knjiga 8.
• Ismet Bekrić, Jovan Bojović, Zvonko Tarle, Fuad Balić
• Književna večer i promocija knjige Nikole Vučaka
• Koncert Zbora Turopoljska zvona, Velika Gorica, Hrvatska,
  dirigentica Snježana Špehar
• Dani HKD Napredak, Zagreb
• Monodrama PROROK u izvođenju Vinka Kraljevića
• Recital poezije Nikole Šopa, Dramski studio HKD Napredak
• Koncert Amele Priganice. Sopran
• Podnevni koncert i posjeta Trapistima.
  Izložbe
• Ozrenka Fišić, fotografije, ČUVARI VREMENA U DOLINI LAŠVE art/Fakt,
  godišnjica HKD, Ranko Risojević i dr. Miodrag Živanović, dr. I. Tomljenović
• Nerica Osmančević, Salesburk, Akvareli
• David Capone, fotografije
• Nikola Vučk, ulja na platnu
• STARI BOSANSKI GRBOVI, s. Tribinom dr. Dubravko Lovrenović,
  Sarajevo o modernom pristupu povijesti izučavanju problema heraldike.
  Koncert Grupe TORANJ
  Književni utorak, redoviti program, utorkom – mladi pisci čitaju svoje radove, susreti
  s afirmiranim književnicima – 7 seansi u 2006. godini.
  Okrugli stolovi, tribine, suradnja u aktivnostima projekta
  RAVNOPRAVNOST POLOVA NVO Žene To Mogu, Banja Luka
  Okrugli stol s Friedrich Eberet Schtifutng o europskim integracijama.
  Udruga se stalno sukobljava s problemima materijalno-financijskih sredstava za njezin rad za pokriće minimalnih troškova organizacije brojnih kulturnih manifestacija.

CROBIH fond
PRIVATIZACIJSKI INVESTICIJSKI FOND

Sredinom lipnja 2000. godine, na inicijativu Hrvatske zajednice Herceg Bosna u
njezinim prostorijama održan je sastanak zainteresiranih subjekata radi utemeljenja
privatizacijskog investicijskog fonda. Naime, Hrvatska zajednica Herceg Bosna je procijenila da građani imaju veoma veliki broj certifikata s vrijednostima u milijardama
KM, koji bi mogli propasti ako se ne provede valjana edukacija građana i formiraju
fondovi. Ta procjena se temeljila da Hrvati znatno manje vjeruju u tek novoformirane
državne institucije, a u isto vrijeme se znalo da vrijednosni papiri koje posjeduju imaju
ograničeno vrijeme trajanja. Okupljanjem više građana i koncentracijom certifikata
u fond postoji mogućnost otkupa mnogih poduzeća kroz nastupajuće raspisane opće
pozive za privatizaciju.
Inicijativa za uspostavljanje ovakvog Fonda ima veliki značaj za održanje i napredak
Hrvata na području Hrvatske zajednice Herceg Bosne kao i u cijeloj Bosni I Hercegovini, posebno s ekonomskog aspekta, s obzirom na činjenicu da velik broj Hrvata nije
mogao koristiti pravo otkupa društvenog stana niti je bio u ravnopravnom položaju kod
kupovanja ponuđenog državnog kapitala u privatizaciji zbog nerazmjera između veličine
ponuđenog kapitala i iznosa kojeg su individualno građani dobili na svoje račune.
Samim imenom Fonda, CROBIH FOND, pokazuje se nedjeljivost Hrvata u Bosni i
Hercegovini, odnosno njihovu pripadnost Bosni i Hercegovini, bez obzira u kojem dijelu BiH žive ili potječu, ili da li trenutno žive u nekoj drugoj državi.
Konkretni koraci odnosno aktivnosti na realizaciji inicijative uspostavljanja ovakvog
Fonda su bili:
Na sastanku je dogovoreno da se formiraju tri fonda, i to dva u Mostaru i jedan u
Srednjoj Bosni. Dogovoreno je da osnivači budu Hercegovačka banka d.d. Mostar sa
80 % temeljnog kapitala i Aura banka d.d. Vitez sa 20 % temeljnog kapitala. Temeljni
kapital je uplaćen i službeno je formirano Društvo za upravljanje privatizacijskim investicijskom fondovima CROBIH-INVEST d.o.o. Mostar. Društvo je upisano u sudski
registar kod Županijskog suda u Mostaru, dana 25. 9. 2000. godine, pod brojem: U/1-
1340/2000, registrirano kod Federalnog zavoda za statistiku pod brojem: 04-32.5-
1/00 i potpisan ugovor s Registrom vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine broj: 05-U-PIF-09/00 dana 12. 10. 2000. godine.
Po registracijskim aktima Društvo ima Skupštinu, Nadzorni odbor i direktora.

U Nadzorni odbor su imenovani:

1. Ivan Anđelić, dipl. iur., predsjednik
2. Tihomir Bekavac, dipl. ing. stroj.
3. Marko Marušić, dipl. ecc.
   

Nadzorni odbor je imenovao Antu Kolobarića, dipl. ecc. za direktora Društva, a Mladena Prusinu, dipl. iur. za direktora Fonda.
Pripremio se promidžbeni materijal i uspostavila vrlo široka mreža akvizitera za upis
certifikata i pristupilo se širokoj aktivnosti prikupljanja certifikata. Da bi Fond mogao
biti registriran kod Komisije za vrijednosne papire trebalo je prikupiti 200.000.000,00
KM certifikata. Od studenog 2000. godine do sredine veljače 2001. godine u Fond je
upisano 308.314.769,44 KM certifikata od strane 32.131 građanina.
Upisnici u Fond su najvećim dijelom bili Hrvati iz županija s većinom ili pretežno hrvatskim građanstvom, odnosno iz Zapadne Hercegovine, Mostara i doline Neretve, srednje
Bosne, Posavine, Herceg-bosanske županije i Tuzle, a manjim dijelom iz Sarajeva i dijelova Republike Srpske, odnosno gradova Banja Luka, Grahovo, Glamoč, Drvar i Brčko.

Interesantno, u Fond se upisao znatan broj građana drugih narodnosti, što je znak
povjerenja i ohrabrenja za Nadzorni odbor i menadžment Društva i Fonda.
Fond je formirao portfelj vrijednosnih papira tako što je prikupljenim certifikatima
sudjelovao u javnim pozivima za kupovinu državnih poduzeća koja su ponuđena od
strane Agencija za privatizaciju po županijama i na razini Federacije Bosne i Hercegovine i to u razdoblju od svibnja 2001. do prosinca 2003. godine, nakon čega više nije
bilo javnog upisa dionica u privatizaciji. Portfelj vrijednosnih papira se sastojao inicijalno od 78 poduzeća u kojima je Fond imao vlasničko sudjelovanje od 0,5 % do 42 %.
Na javnim pozivima za kupovinu dionica poduzeća ponuđenih od strane agencija za
privatizaciju Federacije BiH i županija Fond je kupio dijelove poduzeća u Sarajevu, Tuzli, Konjicu, Mostaru, Čapljini i drugim mjestima stalno procjenjujući bonitet kapitala
i izvjesnost ulaganja.
Nakon uvođenja prinudne uprave nad Hercegovačkom bankom, koja je uložila 80 %
kapitala, prinudna upraviteljica Toby Robinson je smijenila dva člana Nadzornog odbora Ivana Anđelića i Tihomira Bekavca, ističući prilikom smjene da su izuzetno obavili
svoj posao ali da je do smjene došlo jer ih je delegirala Hercegovačka banka kao većinski
vlasnik Fonda. Tom prilikom je imenovala sebe na čelo Nadzornog odbora. U daljem
tijeku upravljajući Fondom prinudna upraviteljica je prodala Fond velikoj bankarskog
grupaciji Hypo – Alpe – Adria Bank. Fond i dalje funkcionira u ovoj bankarskoj grupaciji pod istim nazivom i sve ove godine posluje s dobitkom a vrijednost dionica raste.