Teško je zamišljati povratak raseljenih i izbjeglih Hrvata iz BiH u vrijeme kada je napuštanje BiH nastavljeno i nakon rata, kada je ekonomska kriza neprestano traje i kada Hrvati ne mogu ostvariti ni pravo na izbor vlastitih predstavnika u strukture vlasti u BiH a kamo li punu jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda, Bošnjacima i Srbima.
Domaćoj, a posebno međunarodnoj javnosti malo je poznata činjenica da su Hrvati BiH najprognaniji narod iz vremena Domovinskog rata. Danas se manje od polovine predratnog broja Hrvata (bilo ih je preko 780 tisuća) nalazi u BiH.
Hrvati su naseljavali cijeli prostor današnje BiH ali su nakon brojnih i masovnih progona ostali manjinsko pučanstvo na velikom dijelu BiH. Kao takvi bili su izloženi raznim pritiscima u miru i velikim progonima u ratu.
Zahvaljujući samoorganiziranju u minulom ratu i velikoj pomoći RH, Hrvati BiH su ostali na prostorima BiH na kojima su većinsko pučanstvo.
Neravnopravni položaj Hrvata u BiH i drugi razlozi doveli su do toga da su Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH iako najprognaniji dobili najmanje sredstava za povratak kako iz proračuna u BiH tako iz sredstava Međunarodne zajednice.
Kad je riječ o pomoći za povratak prognanika iz sredstava proračuna u BiH i Međunarodne zajednice navest ću samo jedan primjer. Radi se o mjestu Ahmići u Središnjoj Bosni u kojem su postrojbe HVO-a počinile zločin nad Bošnjacima o čemu je upoznata domaća i svjetska javnost i mjestu Trusini u općini Konjic u kojem su postrojbe muslimanske vojske, ABiH počinile zločin nad Hrvatima o kojem gotovo ništa ne zna ni domaća a kamo li svjetska javnost. Zločini u Ahmićima i Trusini dogodili su se istog dana, 16. travnja 1993. godine. Kad je riječ o povratku prognanika i obnovi porušenog, Ahmići su u cijelosti obnovljeni i povratak u cijelosti realiziran, dok u Trusini ni jedna kuća nije obnovljena iz sredstava proračuna u BiH i Međunarodne zajednice, a ni jedan prognanik se nije vratio niti živi danas u Trusini. Teret povratka Hrvata u BiH i obnove njihovih objekata pao je u najvećoj mjeri na same Hrvate povratnike i na RH. Unutar BiH ne samo da nije bilo pomoći za povratak Hrvata nego je povratak opstruiran, otežavan, a često i onemogućavan.
Zbog nebrige vlastite države i ne postojanja institucija Hrvata u BiH oni nemaju ni kvalitetan pregled stanja a kamo li kvalitetan plan povratka. Koliko toliko pouzdane podatke o broju prognani Hrvata, ali ne i o materijalnoj šteti, ima samo Katolička crkva u BiH.
Koristeći sve postojeće izvore nužno je napraviti cjeloviti snimak stanja vezano za povratnike u svim općinama i prostorima u BiH na kojima su živjeli Hrvati prije rata a u kojima se odvija povratak. Korištenjem dostupnih podataka i uz suradnju s Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje Vlade RH moguće je doći do toga kako najbolje upotrijebiti sredstva koja daje RH kao pomoć za povratak prognani Hrvata. Prioritet trebaju imati područja gdje će, gledajući realno, povratnici moći ostati i opstati, odnosno gdje je moguće osigurati samoodrživi povratak. Najveći oslonac hrvatskim povratnicima mogu i moraju biti općine i dijelovi BiH na kojima su se Hrvati obranili u minulom ratu i gdje su na vlasti legalni i legitimni predstavnici hrvatskoga naroda. Nažalost, realnost će često biti u sukobu s pravdom jer nekada neće biti moguće pomoći povratak prognanih Hrvata koji su u minulom ratu podnijeli najveće ljudske i materijalne žrtve. Širom Republike srpske ali i prostorima s kojih je ABiH prognala Hrvate, brojna hrvatska naselja više ne postoje. Bez obzira na to što u potpuno napuštene prostore vjerojatno u ovoj fazi neće biti povratka potrebno je napraviti snimak stanja i na tim prostorima kako bi došli do potpuno realne slike o progonu Hrvata sa prostora BiH i njihovoj demografskoj perspektivi.
Samoodrživi povratak Hrvata realno je moguće osigurati u naseljima koja su u blizini granice s RH ili u blizini prostora s hrvatskom većinom u BiH. HZ HB u svojim Programskim načelima kao jedan od ciljeva ima i „povratak prognani Hrvata“ što već HZ HB čini svojim djelovanjem na različite načine, pored ostalog, čuvajući nacionalni identitet i njegujući domoljublje kao važne motive za povratak.
Ovaj posao zahtijeva složen skup znanstvenih metoda, veći broj aktivista te logično i financijska sredstva. Budući da se Hrvatska zajednica Herceg Bosna ne nalazi ni na jednom proračunu organa vlasti u BiH neophodno je osigurati sredstva za izradu programa pa potom metodološki ući u realizaciju projekta.
Bez obzira na sve naprijed navedeno obveza je u prvom redu Hrvata koji žive u BiH da ustraju na povratku radi vlastite budućnosti, ali i radi duga prema našim precima koji su nam sačuvali ovu lijepu zemlju od stoljeća sedmog do danas a posebno prema onima koji su dali živote u minulom ratu za slobodu i opstojnost Hrvata na svojim stoljetnim ognjištima u BiH.
HZ HB je uradila Idejni projekt za povratak raseljenih i izbjeglih Hrvata u BiH i za te potrebe dobila inicijalna sredstva putem Natječaja Ureda Vlade RH za stambeno zbrinjavanje prognanih i raseljenih Hrvata.
Očekujemo od hrvatskih predstavnika u strukturama vlasti na svim razinama u BiH, Katoličke crkve u Hrvata, Hrvatskog svjetskog kongresa i brojnih zavičajnih udruga izvan domovine da nam pruže informacije o raseljenim i prognanim Hrvatima iz BiH i njihovim planovima vezanim za povratak radi izrade cjelovitog projekta povratka. Naravno, kao i do sada očekujemo pomoć RH koja je jedina pružala konkretnu pomoć za povratak Hrvata u BiH.